Otelo

Othello je sve u jednom, tragičan, strasan, uzvišen a čulan, arhaičan a suvremen, ništa manje blizak gledateljima elizabetanske epohe nego nama, iznad svega uzbudljiv, privlačan, blizak, vječit...
Tragedija Othello nastala je u umjetnički najznačajnijem razdoblju Shakespeareova života (između 1601. i 1608.) kada su za samo sedam godina, između ostalog, nastale četiri velike tragedije: Hamlet, Othello, Macbeth i Kralj Lear. Nabujala životna energija, strasti koje pokreću i ruše, snažni karakteri, strašni sukobi dobra i zla unutar i izvan junaka, njihove moćne vrline i jednako moćne slabosti... sve to čini ove komade neodoljivo privlačnim i danas. Tragedija Othello dotiče mnoge vječne teme, oslikava sukob uzvišenog i niskog u ljudima, otvara pitanje rasizma, ksenofobije, političkog poretka i rasporeda moći, te strašne uloge vrlog pojedinca u jednom takvom politiziranom labirintu. Dakako, tu je i melodrama, priča o ljubavi i (ne)prijateljstvu, vjernosti i ljubomori, odanosti i osveti...
Shakespeare je naš suvremenik
Svako uopćavanje reducira smisao, pa ću riskirati i reći da u fokusu naše predstave nije ljubomora kao tema, već u Othellu čitamo političku dramu. Naravno, nikako ne bismo narušavali mit o pravoj i fatalnoj ljubavi tako potreban ovom svijetu koji prezrire intimu i ruga se svakoj velikoj emociji.
Riječ je o jednom fenomenu našeg vremena, o gruboj političkoj osjećajnosti suvremenog svijeta, kao i konkretnog prostora i vremena u kojemu živimo. O ogoljenoj borbi za vlast, gladi za političkom moći, pa čak i ogoljenoj slici poitike kao iznad svega unosne profesije. Svijet u kome živimo Jagov je dom. Preko Jaga taj svijet identificiramo kao intriganski, beskrupulozan, samoživ, proturječan i istovremeno zavodljiv u toj proturječnosti, prepun paradoksa… Svakako, Šekspir je naš savremenik.
Iz osvrta redatelja Veljka Mićunovića