Povratak, koji se u Splitu igra u prijevodu Luke Miličevića, i nakon više od pedeset godina od nastanka je zagonetan, duboko uznemirujući dramski tekst britanskog nobelovca Harolda Pintera, prožet crnim humorom. Teddy (Mijo Jurišić), sin intelektualac vraća se iz Amerike u roditeljski dom gdje ga dočekuje neprijateljska atmosfera. Njegova žena Ruth (Ana Marija Veselčić) postaje centar sukoba tog malog patrijarhata na čijem je čelu nasilni otac Max (Nikola Ivošević). Svi muškarci još uvijek zajedno žive u starom domu u sjevernom Londonu: Maxov neuspješni brat Sam (Nenad Srdelić) i sinovi Lenny (Ivan Ćaćić) koji je svodnik te mlađi Joey (Nikša Arčanin), boksač. Oni, pozivajući se na obiteljske vrijednosti, pritom krše sve moralne kodekse. Surovost, nasilje i manipulacija sredstva su kojima komuniciraju Pinterovi likovi. Dijalog je majstorski vođen, a iza svake pauze skriva se prijetnja kojom se napetost dovodi do usijanja.
“Proces stvaranja predstave kao da ima vlastitu dramaturgiju. Izazovan je, ponekad težak, nikad dosadan. Konstantno je, unutar kreativnog kaosa rada na Pinteru, zajedništvo ekipe i emocija s kojom se probijamo kroz zagonetku Povratka. Saznat ćemo koliko smo je odgonetnuli, ali sigurno nismo sve jer dio tog zadatka pripada i publici. Bez sinergije, teatar nije teatar. Uživo izvedba daje nam priliku da vidimo tko smo i gdje idemo dok se vraćamo sebi” izjavila je redateljica Nina Mitrović, dramska spisateljica, dramaturginja i kazališna redateljica.
Ivan Ćaćić o liku Lennyja kojeg tumači kaže: “Zanimljivo je uvijek kako se kod svih nasilnika negdje duboko krije osobna povreda. Odrastanje bez majke utjecalo je na to da Lenny ne može uspostaviti normalan odnos sa ženama. Zato i postaje svodnik. Povratak njegovog brata s intrigantnom i zanimljivom ženom poljulja njegovu svakodnevicu koju je imao u kući, u svom malom carstvu i potreba da osigura svoju poziciju budi nasilnika u njemu.”
“Joey nije stereotipan lik i nije uloga u kojoj mene kao glumca mnogi na prvu mnogi mogu zamisliti. I ja sam u početku mislio kako to nije uloga za mene, ali onda sam pomislio zašto ne? Raditi smo počeli od emocija, a ne od toga kako zamišljamo da bi se jedan boksač trebao izgledati ili se ponašati, i ostvarili suradnju s kojom sam sad jako zadovoljan“ izjavio je Nikša Arčanin. Mijo Jurišić o radu na svom liku Teddyja kaže: “Od svih likova koje sam u karijeri radio najteže mi je bilo opravdati ovaj. Kako opravdati čovjeka koji se vrati u obitelj koja ga je, pretpostavljamo, zlostavljala i maltretirala. Teddy je imao najveći intelektualni potencijal od svih, preko noći odlučio je otići, usput upoznao ženu, oženio se i otišao. On ne pripada ovdje, za razliku od Ruth, njegove žene.”
Redateljica, ujedno i dramatičarka, Nina Mitrović o svojoj prvoj režiji tuđeg teksta kaže: “Režiranje teksta koji nije vaš veći je izazov jer morate prodrijeti u glavu pisca. Kod Pintera se to ne može polovično učiniti, njegovi su komadi zagonetke. Na svakoj smo probi otkrivali nešto novo, a to je ujedno i razlog zašto sam odabrala ovaj tekst. Znala sam da neće biti dosadno. Ako je meni dosadno, onda nema te strasti koju mogu prenijeti na ljude s kojima radim, pa ni mi svi zajedno nemamo što pružiti publici.”
Autorski tim predstave osim dramaturginje i redateljice Mitrović čine scenograf i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, kostimografkinja Sonja Obradović, skladatelj Gordan Tudor, autor scenskog pokreta Damir Klemenić i oblikovatelj tona Tomislav Luetić.