Pored glazbeno-scenske raskoši, karakteristične za čitav Verdijev opus, Krabuljni ples krase i nedostižna elegancija, prozračnost i istančanost cjelokupne partiture. Pored toga, u redateljskoj viziji Gorana Golovka svevremenski motivi, poput časti, ljubavi, prevare i oprosta, vješto su nijansirani u okvire našega vremena. „U HNK Split dogodila se prava operna svečanost“, zaključila je kritika nakon premijere u ožujku prošle godine. Superlative su pobrali „vrsni, sigurni i moćni“ izvođači, od dirigenta, zbora i orkestra do solista, kao i „neuobičajen i efektan“ redateljski pristup koji je „s poštovanjem slijedio Verdija, a opet scenskim metaforama i ironijskim komentarima osuvremenio djelo i olakšao ga od patetike“.
Intrigantna priča o uroti, izdaji i ljubavi prošla je trnovit put prije praizvedbe 1859. Libreto Antonija Somme izvorno se temeljio na stvarnom događaju, atentatu u kojem je 1792., na krabuljnom plesu, ubijen švedski kralj Gustav III. No, zbog cenzorskih zahtjeva više je puta mijenjano mjesto i okolnosti radnje, kao i sam naslov, koji je izvorno trebao nositi ime ubijenog kralja (Gustavo III di Svezia). Nakon više izmjena, konačno je radnja preseljena iz Europe u Sjevernu Ameriku, u Boston, ime promijenjeno u Krabuljni ples (Un ballo in maschera) a umjesto u napuljskom kazalištu San Carlo koje je djelo naručilo, praizvedba se zbila u rimskom Teatro Apollo. No, svim poteškoćama unatoč, 23. po redu od 28 Verdijevih opera polučila je izniman uspjeh već pri prvoj izvedbi. Operni se velikan Verdi u Krabuljnom plesu fleksibilnijom i izbalansiranom strukturom riješio unaprijed utvrđenih glazbenih formi talijanske opere 19. stoljeća. Arije su relativno kratke, ansambli pretapaju suprotstavljena raspoloženja a scene ne slijede nužno konvencionalne strukturalne dizajne. Majstorstvo orkestracije koja pokreće i razvija dramu, pokazano već kod ranijeg Rigoletta, Verdi je nastavio razvijati. Neobičnije je bilo njegovo korištenje humora, kako bezbrižnog tako i sardoničnog, u tragičnom kontekstu.
Uloge tumače: Max Jota, Marko Lasić (28.1.) i Matija Meić (30.1.), Julia Radosz, Terezija Kusanović, Branka Pleština Stanić, Joško Tranfić (28.1.) i Vlatko Belas (30.1.), Mate Akrap (28.1.) i Felipe Čudina (30.1.), Božo Župić, Lovre Gujinović i Goran Velić
Pored dirigenta Ive Lipanovića i redatelja Gorana Golovka autorski tim čine: scenograf Marin Gozze, kostimograf Mladen Radovniković, zborovođa Veton Marevci, scenski pokret oblikovao je Lev Šapošnikov, oblikovatelj svjetla je Srđan Barbarić, a autor videa Darko Škrobonja. Oglavlja je izradila Ankica Matijaš, suradnica redatelja je Jelena Bosančić, a libreto je prevela Jasna Žarić.