Balet splitskog Hrvatskog narodnog kazališta premijerno će, u subotu 18. veljače, izvesti Trnoružicu Petra Iljiča Čajkovskog, jedan od najljepših i najpopularnijih klasičnih baleta. Predstavu koreografira i režira Elena Pankova, bivša primabalerina i velika zvijezda Kirov baleta, koja koreografiju radi prema onoj klasičnoj koju je još 1890. za potrebe praizvedbe djela kreirao najutjecajniji koreograf i baletni majstor svih vremena Marius Petipa.
Balet splitskog Hrvatskog narodnog kazališta premijerno će, u subotu 18. veljače, izvesti Trnoružicu Petra Iljiča Čajkovskog, jedan od najljepših i najpopularnijih klasičnih baleta. Predstavu koreografira i režira Elena Pankova, bivša primabalerina i velika zvijezda Kirov baleta, koja koreografiju radi prema onoj klasičnoj koju je još 1890. za potrebe praizvedbe djela kreirao najutjecajniji koreograf i baletni majstor svih vremena Marius Petipa. Orkestrom HNK Split ravnat će maestro Hari Zlodre, a u glavnim će ulogama nastupiti publici već dobro poznati prvaci Baleta HNK Split Irina Čaban, Artjom Žusov, Elena Nikolajeva, ali i novi plesači ovog ansambla Shunsuke Amma, Jasaui Mergalijev, Aleksej Kuznjecov i Hazuki Tomita, kao i Julija Pivotskaja, Julija Ponomareva, Ieva Karpilovska, Aleksej Kuznjecov. U ulozi zle vile Carabosse pojavit će se ravnateljica splitskog Baleta Almira Osmanović kojoj je ovo prva uloga nakon punih šest godina odsustva sa scene.
Trnoružica je drugi od ukupno tri baleta Čajkovskog. Skladao ga je 1889, više od dvadeset godina nakon prvog, Labuđeg jezera. Svoju je veličanstvenu baletnu trilogiju zaključio 1991. Ščelkunčikom. Veliki je Petipa svakako najzaslužnija osoba što se to uopće dogodilo, premda ne treba zanemariti ni unutrašnje glazbene poticaje koji su Čajkovskog vodili u tom smjeru. Sve više odbacujući vanjsko ocrtavanje zbivanja i usredotočujući se na produbljivanje intimnih doživljaja, Čajkovski se, kao i uvijek, služi širokom paletom izražajnosti i orkestralnog sjaja, ali i profinjenim lirizmom, povremeno protkanim sentimentalnošću. Uz iskonski osjećaj za ritam i pokret kojih njegovoj glazbi nikad nije nedostajalo, za uspješnu scensku realizaciju nedostajao je još samo baletni majstor poput Mariusa Petipaa. I premda se krivulja popularnosti Trnoružice nakon premijernog postavljanja u Marijinski teatru u Sankt Petersburgu odvijala iznenađujuće skokovito, današnje su inscenacije zajamčeni spektakli onog najboljeg što je klasični balet uopće dao u svojoj povijesti.
Kultno mjesto klasičnog baleta, sanktpeterburški Marijinski balet, odnosno Kirovski balet kako se zvao u razdoblju sovjetske vlasti, kazalište je u kojem je svoju blistavu karijeru započela Elena Pankova. Ova glasovita ruska primabalerina, baletni majstor, koreografkinja I pedagoginja svoje je profesionalno baletno obrazovanje započela u baletnoj akademiji Vaganova u Sankt Peterburgu (tadašnjem Lenjingradu). Već kao vrlo mlada plesačica, istakla se kao jedna od najboljih balerina u Kirovskom baletu, nastupajući na inozemnim turnejama, gostujući od New Yorka do Sidneya i u svim većim evropskim gradovima. Debitirala je u Sankt Peterburgu kao Kitri u Don Quixoteu, te ubrzo preuzela naslovne uloge u Giselle, Trnoružici, La Sylphide, kao i glavne uloge u baletima Le Corsaire i Les Sylphides,a bila je izabrana i da tumači glavnu ulogu ruskoj praizvedbi Scotsch Symphony Georgea Balanchinea.
Godine 1990. naputa Kirov, te pleše u Cincinnatiju, Firenci i s Engleskim nacionalnim baletom. U Londonu je 1992. bila Plesač godine. Slijedeće godine debitira s Bavarskim državnim baletom u Munchenu. Tu svoj repertoar obogaćuje brojnim novim ulogama, između ostalih glavnim ulogama u baletima Romeo i Julija i Onjegin koreografa Johna Crankoa, baletima Petera Martinsa Zakouski i Zastrašujuće simetrije, Dami s kamelijama i Ščelkunčiku Johna Neumeiera, baletu Brief Fling Twyle Tharp, Crni kolač Hansa von Manena i Mozartov klavirski koncert Uwe Scholza. Bila je i Nikija u njemačkoj premijeri Bajadere, koju je u Munchenu, u ožujku 1998. postavio Patrice Bart.
Elena se, kao gostujuća umjetnica, vraćala u Kirov balet u Sankt Peterburg i tamo, između ostalog, plesala Giselle, Carmen Roland Petita. Nastupala je u Het National Ballet u Amsterdamu, Opera de Bordeaux, Teatro Massimo u Palermu, kazalištu Carlo Felice u Genovi, milanskoj Scali, Baletu veronske Arene, Mađarskom državnom baletu u Budimpeti, itd.
U baletnoj akademiji Vaganova u St. Petersburgu dobila je i diplomu baletnog učitelja.
Kao koreografkinja postavljala je Le corsaire u Kazanu u Rusiji, te Les Sylphides u Braziliji i u Munchenu, Labuđe jezero u Rio de Janeiru, Raymonda u Plzenu, a sada i Trnoružicu u Splitu.
Kao baletni majstor pozivana je u Maribor, Prag i Antwerpen.
Kao balerina nedavno je nastupala u Coppeliji, Giselle i Don Quixoteu u Njemačkoj.
Njezin bivši suprug Kiril Meljnikov također je plesač velike međunarodne karijere. Zajedno su ostvarili brojne velike i nezaboravne nastupe.