Ludwig van Beethoven (1770-1827), gigantska je skladateljska ličnost čiji je život, upravo kao i umjetnost, očitovanje individualnog slobodarskog duha. Gorostas na svim glazbenim područjima, djelujući na prijelomu dvaju stoljeća, Beethoven spaja dvije epohe, otvara vrata budućnosti i oživljuje prošlost. “Beethoven“, rekao je Albert Schweitzer, “to je povijest čitave glazbe“. Uz devet simfonija, koje su Beethovenova najizvođenija djela, značajno mjesto u njegovu opusu zauzimaju klavirski radovi. Četvrti koncert u G-duru, op. 58 dovršen je 1806. s posvetom nadvojvodi Rudolfu, a dvije godine kasnije, 22. prosinca 1808., prvi put je javno izveden u Beču na koncertu koji je sadržavao isključivo Beethovenova djela. S manje virtuoznih elemenata nego u prethodnim koncertima i s divnim dijalogom između klavira i orkestra u srednjem stavku, ovo Beethovenovo djelo za poznavatelje predstavlja vrhunac klavirskih koncerata. Prvi stavak (Allegro moderato) donosi neposredan nastup solista bez pratnje, što je novina u koncertantnoj literaturi. Sedma simfonija (završena 1812), iako bez programskog prezimena, u svoje je doba dugo životarila nepriznata i odbačena kao “nerazumljivo, divlje ostvarenje puno glazbenih psovki“, ili kao “primjer nedopustiva umjetničkog mahnitanja jednog sumnjivog stvaratelja“. Ta dionizijska tvorevina, studija čistog plesa i apoteoza pokreta, poput glazbenog odraza jedne burne karnevalske noći, sva je razdirana oštrim suprotnostima, nenadanim promjenama ugođaja što se tek prividno smiruju da bi u nesavladivoj raspojasanosti provalili potkraj djela, donoseći gotovo neurotičan porast zvuka iza kojega može nadoći još samo kraj glazbe.
Pijanist Marin Limić rođen u Zagrebu 1985. višestruko je nagrađivani glazbenik. Diplomirao je 2010. na uglednoj Hochschule für Musik u Kölnu u klasi profesora Arba Valdme, uglednog pedagoga ruske pijanističke škole. Njegov opsežan repertoar sadrži djela glazbenih velikana, od, uobičajeno, baroknih majstora Bacha i Scarlattija, klasika Haydna, Mozarta i Beethovena, preko Chopina, Liszta, Debussya, Ravela, sve do Prokofjeva, Berga i hrvatskih skladatelja, a na repertoaru već ima i tridesetak vlastitih skladbi. Limić je održao brojne solističke koncerte, a nastupao je i uz pratnju orkestra pod ravnanjem dirgenata P. Dešpalja, M. Tarbuka i I. Lipanovića. U Hrvatskom glazbenom zavodu nastupao je nekoliko puta pa tako i 2005. kada surađujući s Hrvatskim komornim orkestrom svira Mozartov A-dur koncert, KV 414 (snimljen za Hrvatski radio) te 2013. kada izvodi Haydnov Koncert u D-duru uz pratnju istog ansambla. Od pedesetak njegovih nastupa posebno treba istaknuti izvedbe Prvog koncerta u b-molu P. I. Čajkovskog (2007. i 2008) te Četvrtog koncerta u G-duru L. van Beethovena (2010.) u Kneževom dvoru u Dubrovniku uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orekstra. Iznimno uspješne solističke recitale dao je i u Bechstein Centrumu u Koelnu (2008) te u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu (2011) te na međunarodnoj manifestaciji Mostarsko proljeće (2012).
Ivo Lipanović jedan je od najistaknutijih hrvatskih dirigenata. Rođen u Dubrovniku porijeklom je iz Lumbarde na Korčuli, a dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Gjadrova i kod Lovre pl. Matačića. Od 1992. do 1998. godine bio je ravnatelj Opere HNK u Splitu i umjetnički ravnatelj glazbenog programa Splitskog ljeta. Od studenoga 2001. do ljeta 2003. bio je na dužnosti glavnog glazbenog ravnatelja državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Dobitnik je Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2005. godinu. Godine 2004. ravnao je orkestrom i zborom Arena di Verona u izvedbi Madame Butterfly u Bresci prigodom proslave stote obljetnice Puccinijeve opere, a 2005. premijerom Traviate u Teatro Filarmonico u Veroni. Lipanoviću je pod naslovom Il Bel Sogno - opera arias objavljen i CD (s izvedbama Masseneta, Gounoda, Verdija i Puccinija) snimljen s čuvenom sopranisticom Invom Mulom kao solisticom te Zagrebačkom filharmonijom. Na splitskoj opernoj sceni ostaju zabilježena čak tri premijerna Lipanovićeva ravnanja Tijardovićevim Akvarelom (1991. 1999. i 2008), a pod njegovim dirigentskim vodstvom realizirano je i otvaranje 55. splitskog ljeta (2009) s Orffovom kantatom Carmina Burana, te premijerno postavljanje Smetanine Prodane nevjeste u HNK Split krajem 2009. U sezoni 2010/11 Lipanović je u Splitu premijerno ravnao i Verdijevim Macbethom te Zajčevim Nikolom Šubićem Zrinjskim, nakon toga i Maršalom Silvija Foretiića, a zatim i Verdijevom Sicilijanskom večernjom (2013).