Mohamed El Khatib francuski je dramatičar, performer i redatelj marokanskih korijena. Rad na tekstu, inicijalno zamišljenom kao spoj razgovora s majkom, naprasno je prekinut 2012. njezinom smrću. Ostatke nedovršenog projekta, kolaže novinskih objava, telefonskih poruka, SMSova, transkripata i bilješki, te video-snimki razgovora s ocem, El Khatib spaja u novo djelo, hibrid fikcije i dokumentarističkog. Materijal se minuciozno bavi pitanjima obitelji, države, jezika, ali i intimnih uspomena i tuge. U konačnici nastaje dirljiva narativna forma, na trenutke iznimno bolna, ali istovremeno puna humora i duha koji izbija u kontekstu osobnog koje je ujedno i univerzalno. Renomirani redatelj Ivica Buljan naglašava da nas El Khatib „sve postavlja s dvije strane nevidljive crte koja dijeli one koji su izgubili od onih koji će majku tek izgubiti i patiti zbog toga.“ Tekst je 2016. nagrađen jednom od najznačajnijih dramskih nagrada za frankofoni svijet, Grand Prix de Littérature Dramatique, a aktualna El Khatibova djela se sve češće postavljaju na europskim pozornicama.