Deveta simfonija
Koncert
Ludwig van Beethoven

Deveta simfonija

Svaki Beethovenovov glazbeni korak išao je u pravcu istraživanja alternative klasičnoj bečkoj tradiciji, vodeći prema konačnom skoku koji je napravio u svojoj posljednjoj simfoniji, velikoj Devetoj

Deveta simfonija

Mijenjajući dotadašnja mjerila i konvencije i prožimajući ih svojom osobnošću i neiscrpnom imaginacijom, suočen s napredovanjem gluhoće, njegov izraz kreće prema sve snažnijoj dramatičnosti, a životna borba kao da svoju konačnu pobjedu, svoj trijumf i uzlet doživljava u ovom djelu koje slavi humanost. U posljednjem stavku Devete, svojevrsnoj simfoniji u simfoniji, javlja se nešto dotad nečuveno, ljudski glasovi koji pjevaju Schillerovu Odu radosti. Uglazbljenje ove pjesme sazrijevalo je u Beethovenu tridesetak godina, da bi napokon izronilo u gotovo religioznom ushitu finala njegove posljednje simfonije. Završne fanfare, koje je Wagner nazvao Schrekensfanfare (zastrašujuće fanfare), ingeniozni je trenutak drame koji predstavlja prekretnicu u povijesti glazbe. Ta buka, taj sudar vodi oslobađanju himničke melodije i slavlju finalnog stavka, koji do današnjeg dana simbolizira najviše moralne i društvene vrijednosti zapadnoga svijeta.

Dirigent

Ivo Lipanović

Zborovoditeljica

Ana Šabašov

 

 

Asistent dirigenta

Frane Kuss

Koncertni majstor

Valter Lovričević

Korepetitorice

Vera Pavasović, Tetjana Borčagivska

Inspicijent

Mark Anton Gančević

Solisti

Antonija Teskera, sopran; Terezija Kusanović, alt; Domagoj Dorotić, tenor; Luciano Batinić, bas

  Orkestar i Zbor HNK Split