Kroz plesne amplitude u izvedbi pet plesača i plesačica različitih kulturnih nasljeđa Kirov je htio pokazati ono što nas povezuje – jezik pokreta, plesa i glazbe univerzalno je sredstvo komunikacije i razumijevanja, a simbol mora postaje mjesto susreta, duhovnog prepoznavanja, zajedničkog povijesnog i kulturnog habitata. Predstava nas poziva da odbacimo predrasude, slavimo različitosti i prepoznajemo sve ono što nas povezuje na emotivnoj i ljudskoj razini. Čarobni lokalitet rimskog amfiteatra iz 2. st. nije slučajan izbor – time se skreće pozornost na bogatu kulturnu baštinu ovih prostora, te nas upućuje da smo to nasljeđe dužni čuvati i oplemenjivati.
