Kaligula / Britanik
Drama
Albert Camus / Jean Racine

Kaligula / Britanik

Klasik klasicizma i klasik egzistencijalizma, oba zapitana nad sudbinom svijeta i ljudskog bivanja u areni nesmiljene borbe za vlast i moć, u postmodernoj dramaturškoj obradi oživljuju zajedno u čudesno svečanom prostoru Galerije Meštrović,  stvorene za uzvišenost. U formi kazališta u kazalištu, gdje vladar Kaligula, preuzimajući ulogu Britanika, igra predstavu za svoje podanike, istovremeno se  okrutno poigravajući s njima, kazalište se potvrđuje kao savjest svijeta i vremena. Predstava balansira na tankoj liniji koja dijeli fikciju od stvarnosti, a inkorporirajući poznate klasične tekstove, stvara suigru dva „luda“ diktatora, čime nas suočava s fascinantnom snagom i repetitivnošću povijesti, ali i univerzalnošću kazališne umjetnosti.

Kaligula / Britanik

Na tankoj liniji koja dijeli fikciju od stvarnosti

Dramaturški spojiti dva klasika iz potpuno različitih dramskih razdoblja, sasvim oprečna u svojim postavkama, izazovna je zadaća. Na prvi pogled teško je naći puno zajedničkog klasicizmu i egzistencijalizmu, poveznicu koja bi stilski logično preplela ova dva razdoblja. Ponešto ukočeni, bogobojazni klasicizam, sputan pravilima tri jedinstva i aleksandrincem, sušta je suprotnost egzistencijalističkoj filozofiji i drami, koja besmisao svijeta bez boga i shvaćanje o prolaznosti čovjeka elaborira kroz dramsku formu u kojoj pojedinac slobodu vidi jedino kao suprotstavljanje svim normama, običajima, pravilima i autodestruktivnim pomicanjem granica preko svake razumne mjere.

No, ono što povezuje dvije francuske drame napisane u razmaku od 270 godina, njihovi su protagonisti, Kaligula i Neron (bez obzira na Britanika u naslovu Racineove drame), ozloglašeni rimski vladari, koji su ostali upamćeni kao „ludi carevi“. Ono što ih izravno povezuje jest Agripina, Kaligulina sestra, a Neronova majka, koju Camus u svom Kaliguli ne spominje. S obzirom na poznatu onovremenu, a Kaligulinu posebno, incestuoznost i činjenicu da mu je u nekoj fazi života osim Druzile, ljubavnica bila i druga sestra, Agripina, Neron bi, u nekoj ne sasvim neutemeljnoj povijesnoj igri, mogao biti njegov sin, rođen baš u godini kad je Kaligula postao rimskim carem.

U adaptaciji dva klasična teksta poslužili smo se igrom kazališta u kazalištu. Kaligula priređuje predstavu za svoje dvorane, koji uloge igraju po kazni, u bolesno okrutnoj igri cara, a dvije se priče prepliću u dramaturškom kolu koje uključuje i druge tekstove antičkih klasika, Ovidija, Vergilija, Apuleja, Euripida, ali Shakespearea te oca suvremene autokracije, Machiavellija. Igra sudbine i igranje sa sudbinom u središtu su ovog teksta. Egzistencijalizam na začudan način okreće osnovne postulate klasicizma i poigrava se njima, ali se događa i obrnut dramaturški slučaj.

Dva „luda cara“, jedan na kraju svog autodestruktivnog puta, a drugi tek u naznaci autokrata u kojeg će se u bliskoj budućnosti pretvoriti, ogledaju se jedno u drugom, a metafora ogledala i života kao igre daje snažnu metaforičku notu ovoj izvedbi. Naša predstava balansira na tankoj liniji koja dijeli fikciju od stvarnosti, kazališnu igre od života, a inkorporirajući poznate klasične tekstove, stvara suigru dva „luda“ diktatora, čime nas suočava s fascinantnom snagom i repetitivnošću povijesti, ali i univerzalnošću kazališne umjetnosti.

Jasen Boko

Prijevod

Petar Selem, Daša Bradičić (Kaligula); Tomislav Prpić (Britanik)

Adaptacija

Jasen Boko i Goran Golovko

Redatelj, scenograf, odabir glazbe

Goran Golovko

Dramaturg

Jasen Boko

Kostimograf

Mladen Radovniković

Jezična savjetnica

Anita Runjić Stoilova

Oblikovatelj svjetla

Srđan Barbarić

Oblikovatelj zvuka

Tomislav Luetić

Asistentica redatelja

Karla Leko

Asistentica dramaturga

Katja Grcić

Suđenica Morta

Tajana Jovanović

Suđenica Nona

Ana Marija Veselčić

Suđenica Decima

Ana Gruica Uglešić

Kaligula

Kaligula

Nikša Arčanin

Cezonija

Anastasija Jankovska

Scipion

Goran Marković

Hereja, patricij

Marjan Nejašmić Banić

Senektus, patricij

Filip Radoš

Oktavije, patricij

Maro Drobnić

Kasije, patricij

Davor Pavić

Prvi stražar

Luka Čerjan

Drugi stražar Matija Grabić 

 

Britanik, predstava u predstavi:

Agripina, udovica Domicija Enobarba, oca Neronova,  a poslije drugoga braka, udova cara Klaudija

Katarina Romac

Neron, car, sin Agripinin

Pere Eranović

Britanik, sin cara Klaudija

Nikša Arčanin

Lepid, odgojitelj Britanikov

Trpimir Jurkić

Junija, odabranica Britanikova

Zorana Kačić Čatipović

Buro, odgojitelj Neronov

Stipe Radoja