Alt kao zaboravljeni tip glasa?
Čini se da su altovski glasovi još uvijek velika nepoznanica. Ženski altovi iznimno su rijetki, pa ne čudi da se slabo poznaje takve glasove i njihovu prirodu.
Kao i kod svih drugih vrsta glasova, i kod altova postoje lirskiji, dramskiji, svjetliji, tamniji, pokretniji, tromiji, većega ili manjeg volumena i raspona. S obzirom na to da ih se ne susreće često, zabunom ih se gura u pogrešan (i previsok) mezzosopranski fah, u kojemu ne mogu zasjati punim sjajem, niti se razviti u pravome smjeru. Njihov potencijal propada.
Dramske altove je ipak lakše prepoznati, zbog iznimno tamne boje i velikog volumena. No zbog rijetkosti alta, pogrešno se pretpostavlja da su altovi isključivo takva vrsta glasa, a da su svi ostali mezzosopranski. To za sobom povlači i pjevanje neprikladnoga repertoara.O koloraturnim ili lirskim altovima se gotovo i ne priča.
Altovski repertoar, izuzev njegovog dramskog dijela, često pjevaju pravi mezzosoprani, za koje nije prikladan Paradoks je stoga da se mezzosoprane gura u altovski fah, a altove u mezzosopranski.
Kada je riječ o bilo kojem drugom tipu glasova, postoji jasna distinkcija između njih, unutar vrste (npr. jasno je da su koloraturni, lirski i dramski sopran tipovi jedne vrste glasa), te uloga pisanih za njih. Kod alta je ta klasifikacija izostala zbog njegove rijetkosti. Naročito kada je riječ o ženskom altu.
Ostatak altovskog repertoara pjevaju muškarci, kontratenori, kojima se daje repertoar za altove kastrate i za ženski alt, tako da su imali priliku, bez obzira na boju glasa, volumen, agilnost i sl. preplaviti tržište barokne glazbe, te istraživati repertoar toga razdoblja u kojemu leži najveće altovsko bogatstvo.
Ženski alt je i dalje ostao neistražen i neprepoznat. Barem zasad.
Sonja Runje
PROGRAM
John Dowland & Henry Purcell
Come again
Flow my tears
In darkness let me dwell
Music for a while
Bach & Handel
Cello Suite no.1 (lutnja solo)
Cantata „Nel dolce tempo“
Leo Brouwer
Tres Canciones Amatorias
I. Yo he de enseñarte el camino
II. Cantar de los Cantares
III. Balada de un día de Julio