Kanonsko djelo svjetske operne literature, Tosca je svojom glazbenom strukturom razvedeno skladano djelo s arijama, duetima, recitativima, zborovima i drugim elementima međusobno protkanima u savršenu cjelinu. Puccini je rabio vagnerijanske motive kako bi ocrtao karaktere, teme i ideje, a snaga partiture i inventivnost orkestracije odavno su prepoznate kao vrhunac opernog skladanja. Dramatska moć Tosce i njezinih karaktera nastavlja fascinirati i izvođače i publiku te nije čudo da je i danas među često postavljanim naslovima svjetskih opernih pozornica. Iako je njezin libreto više usredotočen na odnose glavnih protagonista (Tosca, Cavaradossi, Scarpia) nego li na politički kontekst, podrobno ocrtan u drami V. Sardoua na kojoj se temelji, opera Tosca pruža inscenacijske mogućnosti za utjelovljenje kazališnih simbola i metafora koje rječito govore i o našem vremenu, obremenjenim prijetnjom jednoumlja i zlouporabe moći, ugrožavajući istinske osjećaje i pravo na pripadanje u ljubavi.