Dva glumca s velikim ali različitim iskustvima uzimaju Shakespeareove drame kao poligon za autorefleksiju i promišljanje svog mjesta – kako u svijetu, tako i na daskama. Jedan je vječni freelancer i autor, koji svjesno odbija ponude za stalne angažmane u ansamblima institucionalnih kazališta; a drugi je dramski prvak u ansamblu cijenjene kazališne institucije, obožava velike predstave i velike uloge. Jedan gubi vjeru u kazalište, u svijet oko sebe, drugi ga želi oraspoložiti, a obojica preispituju i ponovno definiraju svoj odnos prema glumi i kazalištu.

Dva različita glumca, a ista prema posvećenosti u glumi, oslanjaju se na Shakespeareove drame u kojima se gube, i pronalaze. To je sve moguće, krajnosti i sve između: i duboka autorefleksija, i meditacija, i eksplozija, i ljubav, na sceni, uz Shakespearea. Retorička preciznost i emocionalna snaga Shakespeareove rečenice za dva glumca otvara cijelu lepezu ulaza u pojedine scene koje zrcale njihove stavove, strahove i nedoumice. No, kako ste mogli pretpostaviti, dva glumca se razlikuju i po svom odnosu prema Shakespeareovim dramama.

Svijet na sceni pun je sukoba, i unutarnjih i vanjskih, pa tako je i svaki savjesni i posvećeni glumac pun dvojbi i sukoba. Svejedno, takav će glumac uvijek izaći na scenu i dati sve što ima. A pred vama su dva baš takva, i njihovi sukobi.