Ero s onoga svijeta najpoznatije je i najizvođenije djelo Jakova Gotovca, koje od praizvedbe 1935. godine ne silazi s repertoara hrvatskih i inozemnih pozornica. Ova duhovita opera, na libreto Milan Begović, osvaja bogatim glazbenim koloritom, raskošnom orkestracijom i pjevnim vokalnim linijama prožetima živahnim ritmovima dalmatinskog zaleđa. U središtu radnje je snalažljivi Mića, mladić iz imućne obitelji iz Dalmatinske zagore, koji se, prerušivši se u siromaha, upušta u ljubavnu kušnju kako bi provjerio iskrenost svoje odabranice Đule.

Eru nikada nisam doživljavao kao djelo koje pripada mitskoj prošlosti i kao djelo koje je od te prošlosti neodvojivo prvenstveno zbog vrhunski glazbeno i dramaturški oblikovanih karaktera i situacija – Ero je junak koji se suprotstavlja moćniku i ismijava njegovu goropadnost, iskorištava ljudsku lakovjernost, sklonost da povjerujemo u raznorazna čudesa koja nam služe kao anestetik za nezaliječene rane, i naposljetku, poput svakog čovjeka on i njegova Đula čeznu za ljubavlju. Majstorske tvorevine Begovićevog libreta mogli bismo citirati do u nedogled, i već se danima na probama razgovaramo odgovarajući si stihovima iz libreta - ali da potkrijepimo tvrdnju ovdje ćemo navesti tek jedan – „Samo jedno Boga molim – da me voli kog ja volim“. Ne leži li u svakome od nas, ispod svih maski i ograda kojima se branimo od svijeta, čežnja da volimo i da budemo voljeni?  (Hrvoje Korbar)