Jučer, 1. svibnja u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu umro je Milan Tomić zvani Šerif. Prestalo je kucati srce najdugovječnijeg radnika splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, jednog od najmlađih, ako ne i najmlađeg partizanskog kurira, velikog čovjeka naizgled neiscrpne životne energije i prebogate biografije.
Jučer, 1. svibnja u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu umro je Milan Tomić zvani Šerif. Prestalo je kucati srce najdugovječnijeg radnika splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, jednog od najmlađih, ako ne i najmlađeg partizanskog kurira, velikog čovjeka naizgled neiscrpne životne energije i prebogate biografije.
Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je u splitskom teatru bez prestanka radio punu 61 godinu i tri mjeseca. Počeo je raditi 1. veljače 1952. kao rekviziter, da bi u više od šest desetljeća, i nakon formalnog umirovljenja, u Kazalištu s jednakom strašću obavljao brojne zadatke, izlazio mnogo puta na scenu kao statist, no najviše i najrađe je bio pirotehničar i nabavljač. Iako iza scene, bio je nezamjenjiv i važan svjedok i aktivni sudionik 61 kazališne sezone, svih izdanja festivala Splitsko ljeto i Marulićevi dani.
Milan Tomić rodio se u Splitu 28. rujna 1929. Kao dijete napušteno od roditelja od najranijeg se djetinjstva morao boriti s najtežim životnim okolnostima. U dobi od samo 13 godina odlazi u partizane i postaje kurir Mosorskog odreda, sigurno jedan od najmlađih, a možda i najmlađi jugoslavenski partizan. Biva ranjen prvo kod Drniša, a kasnije preživljava i teško ranjavanje na Braču. No, činjenica da s liječenja u savezničkim bolnicama u Italiji i Palestini izlazi kao 90% ratni vojni invalid bez šest rebara i jednog plućnog krila te s drugim teškim ozljedama nije ga spriječila da kasnije vodi nevjerojatno aktivan život pa tako, između ostalog, bude alpinist i osvoji najviše planinske vrhove Europe i Afrike, Mont Blanc i Kilimanjaro. Nadimak Šerif, po kojem su ga znali svi u splitskom teatru, ali i u cijelom gradu, dobio je davne 1952. kada se na splitskom karnevalu maskirao u šerifa i dobio nagradu za najbolju masku. Uvijek u akciji, radostan i raspričan sa zaraznim je osmjehom do samog svog kraja svakom poslu pristupao s velikom strašću i neuništivim životnim optimizmom.
Svoj je odnos prema teatru kojem je poklonio najveći dio svog prebogatog života znao vrlo jednostavno izraziti: „Kazalište treba volit ili u njemu ne bit“. Zbogom, dragi naš Šero!
Milan Tomić Šerif bit će pokopan na splitskom groblju Lovrinac u subotu 4. svibnja u 14h.