Fasciniran likom Cervantesova Don Quijotea Brel 1968. u Bruxellesu postavlja svoju verziju musicala Čovjek iz Manche kojeg je vidio godinu dana prije u New Yorku. „Još u djetinjstvu volio sam Don Ouijotea. Svi smo vi mi više ili manje Don Ouijotei. Ja u svakom slučaju jesam“. Upravo ta Brelova opčinjenost Cervantesom i njegovim vitezom tužna lika bila je glavna inspiracija koreografu Dinku Bogdaniću da kreira balet na glazbu 18 besmrtnih Brelovih naslova, kao što su Amsterdam, Buenos Aires, Le moribond, Ne me quitte pas, La valse a mille temps, Mathilde i drugi. U baletu Brel nastupit će solisti i članovi ansambla splitskog Baleta: Irina Čaban, Artjom Žusov, Jassaui Mergalijev, Julija Pivotskaja, Elena Nikolaeva, Matea Milas, Albina Rahmatullina, Lev Šapošnikov, Nikol Marčić, Razvan Cacoveanu, Yuki Nakashima, Shunsuke Amma, Simona Caputo, Sonja Gaj, Remus Dimache i ostali. Kostimografkinja je Elvira Ulip, scenograf Tomislav Ruszkowski, svjetla oblikuje Srđan Barbarić, a Nenad Brkić autor je glazbe koja povezuje originalne Brelove šansone. Kao baletni pedagozi pojavljuju se Vladimir Šuvalov i Dmitrij Rodikov.
Belgijski kantautor Jacques Brel svojim je glazbeno-poetskim opusom emotivnih, angažiranih pjesama, te dojmljivim teatralnim nastupima ostavio dubok trag i snažan uticaj na brojne kasnije glazbenike i izvođače. Jedna je od ključnih figura francuske šansone, jedan od najvećih trubadura francuskog jezika. Rođen 8. travnja 1929. u Bruxellesu, napušta provincijalnu sredinu i obiteljski posao i 1953. dolazi u Pariz okušati sreću bez ikakvih sredstava, samo s gitarom. Nastupa kao kantautor - pjevač i skladatelj vlastitih pjesama u kabareu Les Trois Baudets. Već se u prvim šansonama zapažaju neki sasvim novi sadržaji kakvih još nije bilo kod drugih pjevača: strah od smrti, duhovne dvojbe, pejzaži domovine. Pjesme su mu strastvene, uzbudljive i uznemirujuće. Od prvog nastupa kao pratećeg izvođača u pariškoj Olympiji prošlo je sedam godina do statusa zvijezde u toj znamenitoj koncertnoj dvorani. Šansone nije samo pjevao već ih je proživljavao cijelim bićem. Svakoj pjesmi prethodio je stvarni život, vlastito iskustvo gorčine, traume i ljubavi, o čemu je progovarao bez uvijanja i srama. Na vrhuncu slave 1967. objavljuje odluku o prestanku koncertnih nastupa, posvećuje se filmu, nastupivši u glumac u deset filmova, te u toj posljednjoj dekadi svog nedugog života objavljuje tek četiri studijska albuma. Umire 1978.
Izvedba na velikoj sceni splitskog HNK započinje u 20 sati.