U sklopu dramskog programa 58. Splitskog ljeta u četvrtak, 26. svibnja u podrumima Dioklecijanove palače s početkom u 21 sat održat će se Persona, multimedijalni projekt o preispitivanju identiteta Nataše Lušetić, koja je autor projekta, redateljica i izvođač. Producenti predstave su Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Multimedijalna radionica Nataše Lušetić.
U sklopu dramskog programa 58. Splitskog ljeta u četvrtak, 26. svibnja u podrumima Dioklecijanove palače s početkom u 21 sat održat će se Persona, multimedijalni projekt o preispitivanju identiteta Nataše Lušetić, koja je autor projekta, redateljica i izvođač. Producenti predstave su Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Multimedijalna radionica Nataše Lušetić.
Polazeći od činjenice da riječ “persona” ne znači ništa drugo nego “lice u unaprijed zadanom scenariju”, ovaj se projekt bavi odnosom između lica i zadanih okolnosti u mediju kazališta, filma i interneta. Persona će pokušati odgovoriti, među ostalim, je li identitet kreativni prostor u kojem individua izražava sebe intervencijama na svom tijelu ili je to naslijeđeno 'breme' uvjetovano društvenom pozicijom, poistovjećeno s tlom, rasom i nacijom. Osim izvedbom uživo, predstava se kroz likove različitih identiteta odvija na videu, koji će kao istraživački projekt kroz različite You Tube profile nastaviti svoj život na tom kanalu. U tom dijelu projekta sudjeluju Bojan Navojec, Miloš Žerajić, Kyra, Ivan Prusina, Edvin Liverić, Kiki te Bruno Bahunek kao direktor fotografije.
Nataša Lušetić (1965.), glumica, redateljica i teoretičarka se, od završetka školovanja na East 15 Acting School u Londonu i Jacques Lecoq Ecole Internationale du Théâtre u Parizu, bavi fizičkim teatrom, ‘invisible’ performansom i multimedijalnim projektima. Tokom zadnjih 15 godina surađivala je s brojnim kazališnim, vizualnim i video umjetnicima kao što su Jean-Michel Bruyère, Griftheater, Olivier Provigly i Aernout Mik. Godine 2001 osnovala je u Amsterdamu intedisciplinarni kolektiv SubRosa, posvećen stvaranju multilokacijskih interaktivnih projekata za samo jednu osobu, čiji su projekti Virus, Demediocratic i Intersecting Perspectives izvođeni u Europi i Hrvatskoj. Natašin teoretski rad bavi se intermedijima i kulturološkim performativitetom. Doktorsku tezu obranila je 2011. na univerzitetu u Exeteru (Engleska), gdje je zadnjih godina i predavala, kao i na univerzitetu u Portsmouthu. Njezini radovi mogu se naći u publikacijama kao što su Performance Research i TDR. Također je dobitnica brojnih nagrada i stipendija, između ostalih Arts and Humanities Research Council Doctoral Grant (UK), Fulbright i Artslink (US), te nagrada Vladimir Nazor i Mediteraneo (HR). Hrvatska publika najbolje je poznaje po predstavma Dekadencija, Imago i Egomania, te filmu 100 Minuta Slave.