Novosti / Objavljeno: 5/10/2023

Trijumf predstave 55 kvadrata na Festivalu malih scena s čak pet nagrada

Trijumf predstave 55 kvadrata na Festivalu malih scena s čak pet nagrada

Predstava 55 kvadrata Hrvatskog narodnog kazališta Split trijumfirala je na sinoć završenom Festivalu malih scena u Rijeci. Drama Ivane Vuković u režiji Ivana Plazibata proglašena je najboljom predstavom u cjelini, Ivan Plazibat najboljim redateljem, glumačke nagrade dobili su Goran Marković i Roko Sikavica a Tea Truta nagrađena je za najbolju scenografiju.

55 kvadrata je i na nedavnim 33. Marulićevim danima proglašena najboljom festivalskom predstavom, a ranije je dobila nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika kao najbolja predstava u 2022. godini. Premijerno izvedena na sceni HNK Split u ožujku prošle godine, po riječima autorice, „predstava kritički propituje nasljeđene obrasce višegeneracijskog suživota i mehanizme mediteranskog društva čije su društvene politike pod teretom kapitala sve nepovoljnije kako za pojedinca tako i za obitelj.“ Drama Ivane Vuković, suvremena, aktualna i na trenutke duboko emocionalna priča o današnjici u kojoj se gube stare vrijednosti, dobila je 2018. nagradu Marin Držić kao jedan od najboljih novih dramskih tekstova.

Slijede obrazloženja žirija riječkog Festivala malih scena, u sastavu: dramska glumica Nataša Matjašec Rošker, redateljica Tatjana Mandić Rigonat i predsjednik žirija dramaturg i teatrolog Darko Lukić.

Nagrada Nenad Šegvić predstavi 55 kvadrata za najbolju predstavu u cjelini: 
“Održavajući neprestano potpunu prisutnost svih glumica i glumaca u procesu, predstava “55 kvadrata” stalno neposredno komunicira s publikom kroz visoku razinu empatije. Koristeći se filmskom tehnologijom ne kao multimedijalnim dodatkom nego upravo intermedijalno, dakle kao organskim dijelom i jednim od kazališnih alata komuniciranja s publikom, predstava istražuje neuobičajene izvedbene mogućnosti. Lakoću izvedbe kojom zrači predstava moguće je postići samo kroz vrlo težak proces istraživačkog rada, a u većem ansamblu realizacija takvog procesa zahtijeva vrlo visoke razine vještine, znanja i umijeća doslovno svih pojedinaca uključenih u proces. Sve to čini predstavu 55 kvadrata jednim iznimnim i u svakom pogledu bitnim projektom.

Nagrada Anđelko Štimac Ivanu Plazibatu za najbolju režiju:
“Ivan Plazibat u predstavi 55 kvadrata uspijeva u projektu nastalom na čvrstom dramskom predlošku postići atmosferu i dojam da glumice i glumci u realnom vremenu razvijaju vlastitu scensku pripovijest. Redatelj je vrlo preciznim dramaturškim i režijskim rješenjima aktivirao najbolja svojstva teksta i potaknuo suigru cijelog ansambla. Nenametljivom, ali iznimno detaljnom režijom, Plazibat uspijeva na krajnje jednostavan način komunicirati snažnu emocionalnu poruku i ostvariti čvrsto sudioništvo ansambla i publike.”

Goranu Markoviću dodjeljuje se Nagrada Veljko Maričić za glavnu mušku ulogu:
“Kreirajući lik stranca u obitelji koji predstavlja pogled izvana na podrazumijevajuće obiteljske odnose, Marković je imao težak zadatak istovremenog sudjelovanja u cjelini obiteljske priče, i kritičkog promatrača i korektiva koji jasnije, objektivnije i točnije uočava i prepoznaje pukotine u toj priči. Izlazeći iz privida da je sve u redu i ukazujući izvana na samoobmane, njegov lik je i antagonist i sudionik. Te je izmjene Marković odigrao suptilno i s lakoćom, uvjerljivo i autentično.”

Nagradu Nenad Šegvić za najboljeg mladog glumca dobio je Roko Sikavici za ulogu Luke u predstavi 55 kvadrata:
“Roko Sikavica uspio je ostvariti autentičnu i originalnu kreaciju jednog posve stereotipna lika suburbanog mladića osuđena na neuspjeh. Iako mnoštvo takvih likova u kazalištu, a posebnu na filmu i televiziji, gotovo neizbježno zavodi na klišeizirana rješenja, Roko Sikavica uspio je pronaći vlastiti pristup, unoseći u svoj lik nijanse i valere, gradeći karakter s kojim je posve moguće jednostavno empatizirati.”

Nagradu Dorian Sokolić za najbolju scenografiju dodjeljena je Tei Truta za scenografiju predstave 55 kvadrata:
“Tea Truta kreirala je scenografiju koja ne dekorira, ne ilustrira, ne simulira, nego igra i sudjeluje u proširenju gledateljske perspektive i u omogućavanju trodimenzionalnog pogleda u predstavu. Koristeći se običnim elementima iz poznate kućne svakodnevice, ova je scenografija ponudila ansamblu atmosferu intime nemoguću na velikoj kazališnoj sceni pa omogućila mu istovremeno i maksimalno korištenje i potpuno ignoriranje ponudjenog scenskog prostora.”