Otišao je jamačno jedan od najznačajnijih ljudi u povijesti splitskog i hrvatskog teatra koji je dužnost intendanta preuzeo je 1. travnja 1979. u, vjerojatno, najizazovnijem razdoblju duge povijesti splitske kazališne kuće. Na čelo HNK Split došao je u trenutku kada je rad u temeljito obnovljenoj zgradi na Trgu Gaje Bulata ponovno započinjao nakon požara koji ju je poharao 1970. Ujedno je preuzeo funkciju ravnatelja Splitskog ljeta čiju je produkciju, nakon dulje pauze, preuzelo Kazalište. Trebalo je, nakon punog desetljeća prisilnog „izgnanstva“ u kinu Split, kazalište obnoviti umjetnički, kadrovski i u svakom drugom smislu. Taj herkulovski zadatak mladi pravnik, rođen u Nerežišćima 1948., iako bez značajnijeg prethodnog kazališnog iskustva, obavio je vrhunski. Kazalište je postavio na snažne temelje na kojima i danas počiva. U njegovom mandatu, koji je trajao do 1991., splitski se teatar uzdigao do visina jednog od najznačajnijih, najinovativnijih i najrelevantnijih kazališta tadašnje države s programom najviše umjetničke i produkcijske kvalitete, predstavama koje su realizirali najznačajniji umjetnici tog vremena mnoge od kojih su ostale u trajnom sjećanju ljubitelja kazališne umjetnosti.

Izvedeno je u tom razdoblju 145 dramskih, opernih i baletnih premijera a produkcija splitske nacionalne kazališne kuće bila je cijenjena u kulturnoj javnosti čitave tadašnje države. Najbliži Restovićevi umjetnički suradnici poput, primjerice, ravnateljâ dramskog programa Marina Carića i Petra Selema, ravnatelja glazbenog programa Vjekoslava Šuteja, ravnateljice Baleta Višnje Đorđević, redatelji poput Roberta Ciullija, Anatolija Vasiljeva Vladimira Milčina, Božidara Violića, Petra Selema, Vite Taufera, Edvarda Millera, Ljubiše Ristića, Ivice Kunčevića, Georgija Para, Ivice Boban, Ljubiše Georgijesvskog, Tomislava Durbešića, Želimira Mesarića, Dina Radojevića, Nenni Delmestre, Predraga Lucića, dirigenti poput Vjekoslava Šuteja, Nikše Bareze, Nikolaja Žličara, Lorisa Voltolinija, Oskara Danona, Sandra Zaninovića, koreografska imena poput Miljenka Štambuka, Franje Horvata, Nade Kokotović, Dimitrija Parlića, Dragutina Boldina, Pie i Pina Mlakara, Milka Šparembleka – samo su neka od velikih, najrelevantnijih umjetničkih imena tog vremena koja su kreirala program splitskog teatra.

Takvo kazalište koje je vodio Ivica Restović ostavilo je snažan trag u širokoj kulturnoj javnosti i uzdiglo Split na sam vrh kulturne scene tadašnje države.