A compas!
Concert

A compas!

Paco Peña jedno je od najpoznatijih svjetskih imena tradicionalnog flamenca. Nakon što je svoje gitarsko umijeće proslavio diljem svijeta, rodnoj Cordobi odužio se i osnivanjem Gitarskog festivala kojega su pohodili i veliki Manolo Sanlucar ili Paco de Lucia. U Split Peña stiže sa svojom plesnom skupinom. Još od ranih dana, kada je Paco Peña odlučio pokrenuti svoju novu skupinu, obvezao se da će na pozornicu donijeti ono što umjetnost flamenca doista predstavlja, spontanu suradnju umjetnika različitih područja: glazbenike, plesače i pjevače koji se međusobno nadahnjuju kako bi postigli neponovljivo iskustvo zajedničke izvedbe koja je nova i iznenađujuća njima kao i samoj publici. Jer, flamenco nije zapisana forma, prenosi se s generacije na generaciju, te na taj način omogućuje naviranje stalno novih ideja, uvijek zadržavajući dojam bezvremenosti i neuhvatljivosti. I tragičan plač «seguiriye» u usamljenom glasu pjevača, kao i eksplozije sreće u ritmu «bulerie», pronalaze tajanstven put prema ljudskoj osjećajnosti diljem svijeta. Podjednako to vrijedi i za senzualnost i strast plesača kao i za jedinstvenu teksturu zvuka flamenco gitare. Tijekom godina izvedbe Paca Peñe iskušavaju različite koncepte, od naizgled jednostavnog naglašavanja osnovnog značenja flamenco pjesme, kao što je slučaj s izvedbom Flamenco Puro, do drame Musa Gitana, posvećene legendarnom slikaru iz Cordobe, Juliu Romeru de Torresu.Nedavno je Paco Peña surađivao s renomiranom kazališnom redateljicom Jude Kelly u spektakularnoj izvedbi Voces y Ecos koja je publiku odvela na putovanje kroz povijest flamenca evocirajući najznačajnije trenutke njegova razvoja.Nova predstava A Compas! želi publici prenijeti neodoljivu prirodu različitih flamenco ritmova, od gotovo «plemenskih», koji unose dašak transa u kastiljansku alboreu, do krajnje kompleksnosti bulerije. Istovremeno, predstava nastoji svakog izvođača u trenutku osamiti, ne bi li ga izložila goloj realnosti dane ritmičke strukture. Iz njenog vrtloga on mora izroniti unoseći se duboko u osjećaj ritma i doprinoseći stvaranju nove kreativnosti, da bi konačno zajednički bio proizveden nezaustavljiv impuls koji svatko može osjetiti i s njim se poistovjetiti.

A compas!

Paco Peña jedno je od najpoznatijih svjetskih imena tradicionalnog flamenca. Nakon što je svoje gitarsko umijeće proslavio diljem svijeta, rodnoj Cordobi odužio se i osnivanjem Gitarskog festivala kojega su pohodili i veliki Manolo Sanlucar ili Paco de Lucia. U Split Peña stiže sa svojom plesnom skupinom. Još od ranih dana, kada je Paco Peña odlučio pokrenuti svoju novu skupinu, obvezao se da će na pozornicu donijeti ono što umjetnost flamenca doista predstavlja, spontanu suradnju umjetnika različitih područja: glazbenike, plesače i pjevače koji se međusobno nadahnjuju kako bi postigli neponovljivo iskustvo zajedničke izvedbe koja je nova i iznenađujuća njima kao i samoj publici. Jer, flamenco nije zapisana forma, prenosi se s generacije na generaciju, te na taj način omogućuje naviranje stalno novih ideja, uvijek zadržavajući dojam bezvremenosti i neuhvatljivosti. I tragičan plač «seguiriye» u usamljenom glasu pjevača, kao i eksplozije sreće u ritmu «bulerie», pronalaze tajanstven put prema ljudskoj osjećajnosti diljem svijeta. Podjednako to vrijedi i za senzualnost i strast plesača kao i za jedinstvenu teksturu zvuka flamenco gitare. Tijekom godina izvedbe Paca Peñe iskušavaju različite koncepte, od naizgled jednostavnog naglašavanja osnovnog značenja flamenco pjesme, kao što je slučaj s izvedbom Flamenco Puro, do drame Musa Gitana, posvećene legendarnom slikaru iz Cordobe, Juliu Romeru de Torresu.Nedavno je Paco Peña surađivao s renomiranom kazališnom redateljicom Jude Kelly u spektakularnoj izvedbi Voces y Ecos koja je publiku odvela na putovanje kroz povijest flamenca evocirajući najznačajnije trenutke njegova razvoja.Nova predstava A Compas! želi publici prenijeti neodoljivu prirodu različitih flamenco ritmova, od gotovo «plemenskih», koji unose dašak transa u kastiljansku alboreu, do krajnje kompleksnosti bulerije. Istovremeno, predstava nastoji svakog izvođača u trenutku osamiti, ne bi li ga izložila goloj realnosti dane ritmičke strukture. Iz njenog vrtloga on mora izroniti unoseći se duboko u osjećaj ritma i doprinoseći stvaranju nove kreativnosti, da bi konačno zajednički bio proizveden nezaustavljiv impuls koji svatko može osjetiti i s njim se poistovjetiti.