Pozornica: Carrarina poljana

Izvodi: Kazališna družina Glumci u Zagvozdu

Teško je prosuditi je li ljubiteljima hrvatskog kazališta nepotrebnije predstavljati glumce Danka Ljuštinu i Vedrana Mlikotu ili redatelja i skladatelja Matu Matišića. A ni djelo Cinco i Marinko nije nepoznato. Prvi je put izvedeno u Satiričkom kazalištu "Kerempuh" u Zagrebu 1992, a nagrađeno je na Danima satire za najbolji dramski tekst. Kad bi ga se prepričavalo onda bi to ovako moglo izgledati:

"Dvojica Hrvata, politički emigrant i "gastarbajter", dijele podstanarsku sobu u Njemačkoj. Politički emigrant dva se desetljeća nije javio vlastitoj ženi zbog straha od tajne policije. Njegov cimer odluči u djelo provesti plan, kojim samoga sebe proglašava mrtvim, kako bi njegova žena dobivala njemačku penziju, koju bi kasnije on, živ, trošio. Kupuje lijes i u njemu odluči otputovati kući. Dakako, na putu i u domovini nastaju svakovrsne crno-humorne peripetije." A njih baš i nema smisla prepričavati. Jer kao što će reći Zvonimir Mrkonjić "Matišićevi likovi zapravo su junaci nigdine: između domovine u kojoj prebivaju duhom a rijetko i tijelom, i tuđine u kojoj žive samo tijelom, a duhom u nju nikada potpuno ne stignu."

Ta nigdina ili pustopoljina prostor je tipično Matišićevske groteske za koju teško da može biti boljih i nadahnutijih tumača od Vedrana Mlikote i Danka Ljuštine.

Režija: Cinco i MarinkoScenografija: Damir MedvešekGlazba: Mate MatišićMajstor tona i svjetla, inspicijent: Roko Grbin

Cinco, gastarbajter: Vedran MlikotaMarinko, gastarbajter i pjesnik: Danko Ljuština