Kaligula

"Ono što je Pandurovo kazalište svih ovih godina održalo svježim i originalnim jest iskreni i beskompromisni pristup stvaranju; dobiva se dojam kako je osebujni Slovenac jedan od rijetkih redatelja na ovim prostorima koji režiranje shvaća isključivo kao gotovo mazohističko uprizorenje vlastitih vizija."

Ovim zapažanjima kritike o ukupnom Pandurovu kazališnom djelovanju treba svakako pridružiti i konstatacije o samom Kaliguli: "Tomaž Pandur i ekipa svojim "Kaligulom" postavili su visoke standarde, uprizorivši kazalište snova koje gledatelja "utapa", začaravši ga savršenstvom režije i izvedbe kompletnog ansambla, nevjerojatno dojmljivom scenografijom i magijskom igrom glazbe i svjetla. Pokazavši kako postići da gledatelj bar na tren - dohvati Mjesec!"

"Kaligula je sanjao carstvo nemogućega. Carstvo u kojemu su Istok i Zapad organski spojeni u jedno. Carstvo u kojemu će znanja i mudrosti drevnog Egipta služiti slavi i veličini Rima. Carstvo u kojemu će ljudi imati onoliko prava koliko imaju sposobnosti, pa će u tom carstvu i oslobođeni rob Helikon imati više prava od nekih senatora, glupljih od Kaligulinog konja. Carstvo u kojemu će biti moguće da palače i hramovi plutaju na površini jezera, i u kojemu će biti moguće učiniti Mjesec dijelom tog golemog, jednog Carstva."