U narodnoj predaji sačuvano je herojstvo Mile iz roda Gojsalića, lijepe i ponosne poljičke djevojke, mučenice i narodne junakinje, „hrvatske Ivane Orleanske“, koja je žrtvovala vlastiti život da otkloni opasnost tuđinske okupacije rodnog poljičkog kraja – velika tema hrvatske književnosti, glazbe i umjetnosti. Jakov Gotovac, na stihove Danka Anđelinovića, skladao je povijesnu glazbenu dramu, prema formatu svoju najveću operu, punu plemenitog patosa i gotovo oratorijskog mira.

Iako se i u ostalim hrvatskim junačkim operama pojavljuje lik mlade djevojke, jedino je Mila aktivna heroina i jedini ženski lik koji za cilj ima zaštitu domovine. Radu na povijesnoj glazbenoj drami pod naslovom Mila Gojsalića, nakon opera Morana, Ero s onoga svijeta i Kamenik, Gotovac je pristupio 1948. godine. Partituru, na libreto Danka Anđelinovića, dovršio je 1951., a djelo je svoju praizvedbu doživjelo 18. svibnja 1952. pod skladateljevim vodstvom na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Upravo je element narodne legende snažno utjecao na karakterizaciju likova opere: hrabri i pošteni protagonisti, predvođeni mladom Milom, suprotstavljeni su nasilnim Osmanlijama predvođenima Topan-pašom. Neki kritičari napominju da su Gotovac i Anđelinović zapravo odabrali biblijsku temu jer legenda o Mili zrcali Marulićevu Juditu, pa tako Mila postaje arhetip mučenice koja umire za svoju vjeru. Iako se žrtvuje za dobrobit domovine, naslovna junakinja nije politički motivirana, već se njezino djelovanje temelji na vlastitom integritetu i naglašava važnost osobnog morala – najjasnije u prvom dijelu, kada mlada Mila dobrovoljno odabire odlazak zloglasnom Topan-paši umjesto bijega s voljenim zaručnikom. Gotovac njezinu odlučnost dočarava glazbom koja je namjerno tiša kako bi motivirala publiku na obraćanje pozornosti na junakinju. Oda zemlji, najpopularnija Milina arija, uspješno izražava njezinu ljubav prema rodnom kraju, spremnost na žrtvu, ali i vjeru.