Novosti detalj SLJ 65

Višnjik, po mnogima najveća Čehovljeva drama, HNK Osijek i GDK Gavella

Višnjik, po mnogima najveća Čehovljeva drama, HNK Osijek i GDK Gavella

Višnjik Antona Pavloviča Čehova u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba gostovat će na 67. Splitskom ljetu izvedbom u Meštrovićevim Crikvinama – Kaštilcu u subotu 17. srpnja s početkom u 21 sat. Posljednji, po mnogima najveći, Čehovljev dramski komad režirao je Dražen Ferenčina a glavnu ulogu grofice Ranjevske tumači Sandra Lončarić, nacionalna prvakinja osječkog kazališta.

Višnjik, po mnogima najveća Čehovljeva drama, HNK Osijek i GDK Gavella

Višnjik je prekrasan primjer stila Antona Pavloviča Čehova, mješavina komedije i tragedije, forma koja izbjegava melodramu smještajući najuzbudljivije događaje van scene, s detaljnom karakterizacijom likova zbog koje je igrati Čehova san svakog glumca. Sudbine lica Višnjika određuje povijesni trenutak velike društvene promjene. Uznemiruje ih najava nekog drugačijeg svijeta i života, strah od onoga što dolazi. Naše konzumerističko vrijeme, uzdrmano i prizemljeno koronavirusom, sad čeka neko bolje društvo. Nije slučajno što čekajući u tim prijelomnim vremena zazivamo Čehova da nas podsjeti koliko smo ranjivi, nerealizirani i poput njegovih dramskih likova, samodopadno zaljubljeni u svoju izgubljenost. U trenucima promjena s kojima se danas suočavamo, Višnjik nam se ukazuje kao tekst koji progovara upravo o tome. O ljudima koji su se uljuljkali u ugodi i koji su, kako kaže Ljubov Andrejevna, "izgubili sposobnost promatranja stvari", te onima koji predlažu konkretne akcije i nude rješenja, no u svojoj pragmatičnosti nemaju ni vremena, ni afiniteta za sanjarenja i prisjećanja, za iracionalnost i žaljenje. Lopahin, zanimanjem ne slučajno trgovac, tako će reći: "Višnje rode jednom u dvije godine, a i s tim se nema kamo, nitko ih ne kupuje.", kao i: "Treba tu malo raščistiti, počistiti... Na primjer, recimo, srušiti sve stare građevine, eto, ovu kuću, ona ionako nije više ni za što, posjeći stari višnjik..." Argumenti vlastelina, još ne dugo vlasnika imanja o kojem je riječ, bit će: "...ja sam se ovdje rodila, ovdje su živjeli moj otac i majka, moj djed, ja volim ovu kuću, svoj život bez višnjika ne mogu ni zamisliti i, ako je već tako potrebno prodati ga, onda prodajte i mene zajedno s njim...", kako ne bez patetike veli Ranjevska...

Pored Sandre Lončarić u ulozi Ljubov Andrejevne Ranjevske u predstavi igraju: Antonia Mrkonjić kao kći Ranjevske Anja, Anja Đurinović Rakočević kao Varja, kao grofičina pokćerka, Antonija Rosandić kao sobarica Dunjaša, Gajev, Miroslav Čabraja kao brat Ranjevske Leonid Andrejevič, te Ivan Ćaćić, Ivan Grčić, Duško Modrinić, Antonija Stanišić Šperanda, Enes Vejzović, Davor Panić i Aljoša Čepl. Predstava se igra u prijevodu Božidara Škriteka, a autorski tim predstave, pored redatelja Ferenčine, čine dramaturg  Dubravko Mihanović, scenografi su Dražen Ferenčina i Davor Molnar, kostimografkinja Marita Ćopo, skladatelj Igor Valeri, Maja Huber zadužena je za scenski pokret, a oblikovatelji svjetla su Zdravko Stolnik i Tomislav Kobia. Savjetnik za mađioničarske trikove je Domagoj Ivanković, asistent redatelja Vanja Jovanović a vizualni identitet predstave potpisuju Ivona Đogić Đurić i Crtaona Studio.