Predstave / Concert Objavljeno: 3/9/2021

Koncert komornog orkestra HNK Split

Koncert komornog orkestra HNK Split

Program

Aleksandar Glazunov Tema s varijacijama
Moderato / Poco piu mosso / Tranquillo / Moderato scherzando / Allegro moderato / Allegretto

Gyula Beliczay Serenada u d-molu, op.36
Moderato non troppo / Allegretto vivace / Adagio cantabile / Allegro con fuoco

Edward Elgar Serenada za gudački orkestar u e-molu, op.20
Allegro piacevole / Larghetto /
Allegretto

Igor Frolov Divertimento, aranžman: Pavel Kandrusevich
solisti Valter Lovričević (violina), Pavel Kandrusevich (viola)

Aleksandr Konstantinovič Glazunov (1865 - 1936), ruski skladatelj i dirigent, najznačajnija je ličnost među skladateljima okupljenim oko Rimski-Korsakova. Usavršio je rusku simfonijsku glazbu, u koju je unio mogućnosti polifonog oblikovanja, potpuniju uglađenost forme i monumentalnost faktura, radi čega je ponekad nazivan i ruskim Brahmsom, a pridonio je i daljem izgrađivanu ruske koncertne, komorne, klavirske glazbe te baleta. Temu i varijacije u g-molu skladao je 1895. za gudački kvintet, a dvadesetak godina kasnije preradio ih je za gudački orkestar, ostvarivši niz od šest varijacija na mirnu, elegantnu temu folklornoga prizvuka.

Gyula Beliczay (1835 - 1893), poznat u zemljama njemačkog i engleskog govornog područja i kao Julius, mađarski je skladatelj, dirigent i pijanist čijem su se muziciranju divili Ferenz Liszt i Anton Rubinstein. Glazba mu pokazuje utjecaj Schuberta, Mendelssohna i Schumanna, ali i mađarskih skladatelja Monsonyija i Erkela. Serenada u d-molu za gudače nastala je 1873. i sastoji se od četiri stavka. Prvi, moderato ma non troppo, molski je i s motivom koji se ponavlja u svim stavcima, a ritmički karakter nastavka daje mu izrazit mađarski kolorit. Sljedeći stavak počinje optimističnim allegro vivace, ali kontrastni trio risoluto ponovo stvara mađarski ugođaj. Treći stavak čini iznimno romantičan i ljupki adagio cantabile, a završni stavak, allegro con fuoco, zapravo je rondo, prepun dovitljivih bravura, pa čak i vrhunske fuge.

Edward William Elgar (1857 – 1934), engleski je skladatelj čija su mnoga djela ušla međunarodni repertoar klasičnih koncerata. Među njegovim najpoznatijim skladbama orkestralna su djela uključujući varijacije, marševe, koncerte za violinu i violončelo i dvije simfonije. Serenada za gudače u e-molu, op. 20, komad je za gudački orkestar u tri kratka stavka, napisan 1892. a prvi put izveden 1896. i jedna je od njegovih najranijih kompozicija koja je opstala na standardnom repertoaru. Skladba odiše istodobno mladenačkim šarmom i zrelošću, s najefektnijim središnjim larghetto stavkom.

Divertimento ruskog violinskog virtuoza i skladatelja Igora Aleksandroviča Frolova (1937 – 2013), učenika Davida Ojstraha, izvorno je pisan za dvije violine i klavir, a Pavel Kandrusevich preradio ga je za violinu, violu i gudački orkestar. U izvornoj verziji često je i rado izvođen kao efektan završetak mnogih komornih koncerata. Započinje vivaldijevski dražesno ponirući potom u prave gypsy pasaže, zbog čega glazbeni znalci neizmjerno žale što Frolov nije mnogo češće komponirao nego što je to bio slučaj.