Novosti / Objavljeno: 3/9/2021

Vinku na dar, koncert posvećen tenoru Vinku Maroeviću u povodu njegova umirovljenja

Vinku na dar, koncert posvećen tenoru Vinku Maroeviću u povodu njegova umirovljenja

Na programu su arije iz operâ i napjevi Vincenza Bellinija, Francesca Paola Tostija, Blagoja Berse, Franza  Schuberta, Sergeja Rahmanjinova, Jakova Gotovca, Antuna Dobronića, Sergeja Rahmanjinova, Josipa Hatzea, Alessandra Stradelle, te crnačka duhovna pjesma Nobody Knows the Trouble l've Seen.

Vinko Maroević (Split, 16. II. 1956.), hrvatski operni pjevač, tenor. Rođen je u Splitu, a podrijetlom je iz Staroga Grada na Hvaru. Solo-pjevanje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Cynthije Hansell-Bakić. Prije toga završio je tečaj sviranja orgulja na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu. Diplomirao je i na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

Debitirao je u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu ulogom Mengone u komičnoj operi Ljekarnik Josepha Haydna (1986.). Studij opernih uloga usavršavao je u Rimu kod prof. Maje Sunare, a jednu sezonu bio je član Opernhausa u Grazu. Na pozornici HNK Split prvi se put pojavio tumačeći ulogu Beppea u operi I Pagliacci R. Leoncavalla (1992.). Nakon toga naredao je čitav niz uloga u operama Verdija: La Traviata (Gastone), Nabucco (Abdallo), Attila (Uldino), Simon Boccanegra (Kapetan), Rigoletto (Borsa), Otello (Roderigo), Don Carlo (Kraljevski glasnik), Falstaff (Fenton), Macbeth (Malcolm), I Vespri Siciliani (Danieli), Ernani (Don Riccardo), Il Trovatore (Ruiz), I Lombardi alla prima crociata (Prior), Aida (Egipatski glasnik), La Forza del destino (Trabuco); Donizettija: Lucia di Lammermoor (Lord Arturo Bucklaw i Normanno); Rossinija: Il Turco in Italia (Albazar); Puccinija: Turandot (Pang), La Bohème (Parpignol), Tosca (Spoletta), Manon Lescaut (Učitelj plesa), Gianni Schicchi (Marco), Madama Butterfly (Goro); Ponchiellija: La Gioconda (Isepo); Bellinija: Norma (Flavio); Boita: Mefistofele (Nereo i Wagner); Bizeta: Carmen (Le Dancaïre); Offenbacha: Orfej u podzemlju (Merkur); Masseneta: Werther (Schmidt); Camillea Saint-Saënsa: Samson et Dalila (Filistejski glasnik); R. Straussa: Salomè (Četvrti Židov); Čajkovskog: Evgenij Onjegin (Triquet); Smetana: Prodana nevjesta (Glavni komedijaš); J. Straussa: Šišmiš (Dr. Blind).

Od domaćeg opernog repertoara pjevao je u operama Zajca: Nikola Šubić Zrinjski (Mehmed Sokolović); Gotovca: Petar Svačić (Knez Velja), Mila Gojsalića (Mujezin); Hatzea: Adel i Mara (Omer); F. Paraća: Judita (Ozija); Tijardovića: Mala Floramye (Mirko i Šjor Dane); Krstičevića: Krvava svadba (Zaručnik), Atlantida (Tarkul); Foretića: Maršal (Jugo).

Maroević je nastupao i kao koncertni pjevač u zemlji i inozemstvu, a posebice se isticao kao interpret djela sakralnog sadržaja, gdje važno mjesto zauzima solistička dionica u Psalmima Velikog tjedna Julija Bajamontija, te pogotovo uloga Evanđelista u oratoriju Muka Gospodina našega Isukrsta po Ivanu Borisa Papandopula, koju je i snimio s Gradskim zborom "Brodosplit". Nastupio je i u oratoriju don Šime Marovića, Križ, čija je praizvedba održana u Dubrovniku 5. prosinca 1997., u franjevačkoj crkvi Samostana male braće.