Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split, pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka na velikoj sceni splitskog teatra izvest će u ponedjeljak 20. siječnja koncert nazvan Večer Čajkovskog. Na programu su Koncert za violinu i orkestar u D-duru op. 35, sa solističkim nastupom violinistice Đane Kahriman, te Četvrta simfonija u f-molu, op. 36 zadnjeg velikog klasika ruske glazbe 19. stoljeća Petra Iljiča Čajkovskog.
Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split, pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka na velikoj sceni splitskog teatra izvest će u ponedjeljak 20. siječnja koncert nazvan Večer Čajkovskog. Na programu su Koncert za violinu i orkestar u D-duru op. 35, sa solističkim nastupom violinistice Đane Kahriman, te Četvrta simfonija u f-molu, op. 36 zadnjeg velikog klasika ruske glazbe 19. stoljeća Petra Iljiča Čajkovskog.
I u ovim djelima Čajkovskog, čovjeka koji je tek u rijetkim trenucima bio istinski sretan, dominira neispunjena čežnja za postizanjem unutrašnjeg mira koja snažno obilježava čitav njegov opus. Stapajući u svojoj glazbi tekovine zapadno-europske glazbene kulture s duhom i značajkama ruskog glazbenog folklora on je otkrivao široku paletu procesa što se odigravaju u čovjekovoj nutrašnjosti – od patetične dramatike do nježne, suptilne lirike. Simfonija je nedvojbeno najdojmljivije područje manifestiranja talenta Petra Iljiča Čajkovskog. Njegova tri posljednja ostvaraja s tog područja, Četvrta, Peta i Šesta simfonija, po intenzitetu dramatske napetosti, čistoći lirike, cjelovitosti i neposrednosti tonskog izraza, mogu se ubrojiti u najvrjednija glazbena djela druge polovice 19. stoljeća.
Četvrta simfonija u f-molu, opus 36, početak je vrhunskog majstorova simfonijskog triptiha. Djelo završeno godine 1877, prvu javnu izvedbu doživjelo je pod dirigentskom palicom Nikolaja Rubinsteina u Moskvi, veljače 1878. bez većeg uspjeha kod publike i kritike Čajkovski je posvetio Nadeždi von Meck „svom jedinom i najboljem prijatelju“. Čajkovski u pismu svojoj štovateljici Nadeždi simfoniju opisuje kao „vjerni eho“ mučenja i duševnih kriza koje je intezivno proživljavao krajem 1877. godine. „Uvod je jezgro cijele simfonije.. To je Sudbina, ta kobna moć koja priječi impuls sreće....Ona je nepobjediva...preostaje jedino da joj se čovjek prikoni i preda neplodnom tugovanju... Zar ne bi bilo bolje okrenuti lice od stvarnosti i predati se snovima? (...) Neki blagoslovljeni, svijetli čovječji lik zove nekuda i obećava sreću. Izdaleka odjekuje nametljiva prva tema Allegra...Sve mračno, bezutješno zaboravlja se. To je ona, to je sreća!...Ali ne! Bile su to samo sanje, a fatum nas iz njih budi... sav život nije drugo već neprekidno odmjenjivanje mračne stvarnosti i nestalnih snova o sreći...Luke nema...Plivaj po tom moru dok te ono ne povuče u svoju dubinu...“. No, simfonija završava ugođajem narodnog veselja koje vodi ruska narodna pjesma U polju breza stajaše. Jer, na svijetu, kaže Čajkovski u pismu Nadeždi von Meck „ima jednostavnih, ali snažnih radosti... Živjeti se ipak može“
Poput Četvrte simfonije i Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 dočekan je vrlo neprijateljski nakon praizvedbe u Beču 1881. godine. Danas, međutim, uživa status jednog od najmasivnijih, najslavnijih i najizvođenijih, ali i najzahtjevnijih koncerata violinističke literature. Svoju popularnost zahvaljuje prvenstveno melodijskoj ljepoti tema, ali i virtuoznim ulomcima u kojima su majstorski iskorištene sve tehničke i glazbene mogućnosti instrumenta.
Mladen Tarbuk (1962), jedan od najsvestranijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, djeluje s jednakim uspjehom kao skladatelj, dirigent, muzički pisac, pedagog i producent. Jedna od kruna njegove raznovrsne karijere bio je koncert s orkestrom Concert-Verein održan 2008. u bečkom Musikvereinu. Tom se prigodom na programu našla i njegova skladba Sebastian u snu. Kao dirigent međunarodni ugled postigao je djelujući pet godina (2004-09), kao stalni gost dirigent Njemačke opere na Rajni u Düsseldorfu, te gostujući u raznim opernim kućama i koncertnim dvoranama, surađujući pri tom s brojnim uglednim simfonijskim orkestrima i opernim kućama (Kanada, Meksiko, Njemačka, Austrija, Italija, Češka, Mađarska...). Glazbeni život Hrvatske obilježio je velikim opernim produkcijama Muzičke akademije u okviru ciklusa “Lisinski subotom“, višegodišnjom suradnjom sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, s kojim je snimio ogroman niz djela pretežno hrvatske glazbe, te osnivanjem Simfonijskog puhačkog orkestra HV-a. Kao intendant HNK u Zagrebu uspio je u kratkom periodu ponuditi hrvatskoj javnosti niz vrhunskih predstava.
Violinistica Đana Kahriman (Dubrovnik, 1989) dobitnica je brojnih glazbenih nagrada u zemlji i na međunarodnim glazbenim natjecanjima. Stalna članica Zagrebačkih solista nastupala je uz pratnju orkestara kao što su Dubrovački simfonijski orkestar, Gradska glazba Dubrovnik, Sarajevska, Zagrebačka i Kaunaška filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Orkestar HV, Varaždinski komorni orkestar, te Zadarski komorni orkestar.