Monumentalno glazbeno djelo Carla Orffa, Carmina burana majstorski kombinira latinsku, srednjovisokonjemačku i starofrancusku riječ te svojim univerzalnim temama, kroz tri dijela kantate, dotiče sâmu srž ljudske egzistencije kroz frivolnu erotiku i naturalizam koji se vješto izmjenjuje s duhovitošću i satirom. Djelo je skladano za tri solista, mješoviti veliki i mali zbor i dječji zbor, i orkestar s drvenim i limenim puhačima, gudačima, mnogim udaraljkama i dva klavira. Dio je triptiha koji tvori s kasnije nastalima Catulli carmina (Katulove pjesme) i Trionfo di Aphrodite (Afroditin trijumf). Izabravši za svoje djelo određeni broj pjesama, Orff ih je grupirao prema sadržajnoj srodnosti: od tri dijela kantate prvi dio slavi proljeće, drugi prikazuje elementarne životne užitke uz vino i vedro raspoloženje, a treći uznosi ljubav. Prva i posljednja točka kantate posvećene su božici Fortuni, o čijim hirovima ovisi sreća i nesreća svakoga pojedinca. Vitalna, snažna i uzbudljiva, Orffova kantata osvojila je publiku već na praizvedbi u Frankfurtskoj operi 1937. godine, a sâm skladatelj nakon premijere poručio je svom izdavaču: "Sve što sam do sada napisao i što ste, nažalost, objavili, možete sada baciti. S Carminom buranom počinju moja sabrana djela."