Predstava Euforija, autorski projekt Ksenije Zec, glumačkom tehnikom životinja na sceni oživotvoruje svijet tzv. generacije Z, mladih ljudi sraslih s digitalnom tehnologijom, za njih načina i stila života bez kojeg ne mogu funkcionirati. Njihovo znanje i životno iskustvo proizlaze gotovo isključivo iz digitalnih izvora, a egidu Andyja Warhola "Svatko ima pravo na 15 minuta slave" shvaćaju doslovno. U predstavi Euforija priliku da budu 15 minuta slavni srednjoškolci dobivaju organizacijom i izvedbom maturalne zabave, trenutka u kojemu dokazuju zrelost roditeljima i nastavnicima te tako bivaju inicirani u svijet odraslih. Predstava istražuje mehanizme kojima mladi ljudi identitet poistovjećuju s priznanjem vještina, vrijednosti i utjecaja koje im društveno-inicijacijski trenuci, poput maturalne zabave, barem nakratko nude.
Na putu od realizma do apsurda Euforija opisuje svakodnevni život mladih ljudi, odraslih u svijetu koji nudi obećanje vječne adolescencije. Istodobno, naš se globalizirani svijet rapidno mijenja na način koji nitko nije mogao ni zamisliti. Sve brojniji ratovi, katastrofalne klimatske promjene, pandemija koronavirusa i ekonomske krize smjenjuju se svjetlosnom brzinom. Globalni kaos postao je toliko sveobuhvatan da počinje opasno gušiti unutarnji svemir pojedinca. Društvena kulisa naših malih generacijskih psihodrama postaje sve bizarnijom. Svi postajemo ti srednjoškolci i probijamo se traumatiziranim putem kroz besmisleno društvo koje čak i naše najbolje namjere teško mogu spasiti. No u Euforiji se barem tome još možemo smijati.
Euforija želi dešifrirati za kojim trenutkom sreće i ekstaze žudimo i po kojoj sve cijeni do nje dolazimo. Temeljena na istraživanju različitih aspekata tehnike životinja, u istodobnom stvaranju priče nastaje predstava koja detektira, transformira i mašta o kazalištu kao prostoru igre, dijaloga, ali i društvene kritike.
TEHNIKA ŽIVOTINJA (NE-LJUDI, non-humans)
Tehnika životinja pripada tzv. predžanrovskim tehnikama, a njezinu specifičnu verziju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti utemeljila je Ksenija Zec. Ta tehnika omogućuje glumcima da pomakom tjelesnog centra ostvare bogat registar različitih karaktera. "Tehnika životinja" uobičajena je u praksi mnogih svjetskih dramskih i filmskih škola, od Međunarodne kazališne škole Jacquesa Lecoqa do Kazališnog i filmskog instituta Leeja Strasberga. Tehnika životinja služi imaginiranju i razumijevanju drugih i drugačijih tijela od vlastitoga. Analiza ponašanja životinja i njihove uloge u ljudskoj imaginaciji temelj je stvaranja karaktera. Navedena tehnika usvaja se putem sustava vježbi koje omogućuju postupak analize i opservaciju pojava iz prirode. Stalnim razvijanjem tehnike i imaginacijom te radom na glumačkim pozicijama, situacijama i odnosima s partnerom ili grupom otkrivaju se i usvajaju razvijenije i zahtjevnije cjeline te dolazi do začetaka karakterne maske ili karaktera u obrnutom postupku: pounutrenje životinjskih osobina te posvajanje njezinih anatomskih karakteristika. Radom na tehnici životinja često se čuje rečenica "Svatko ima životinju u sebi", koja nikako ne znači samo psihološku karakterizaciju čovjeka već aludira na stanovite anatomske postavke koje upućuju na sličnosti sa životinjskim svijetom (možda povratno i na stereotipno mišljenje ljudi o tim životinjama). Naglasak je stavljen na anatomsko istraživanje mogućnosti promjene arhitekture tijela. Osim rada na anatomskim postavkama životinje izmještanjem u imaginarne centre, glumci počinju crpsti imaginaciju iz svijeta nagona, instinkata, senzornih podražaja te uranjajući u vlastito nesvjesno i arhetipove kao načine proizvodnje scenskog bivanja. Tijekom tog procesa proizvodi se izvedbeni tekst, čime često nastaju predstave koautorskog izričaja čitavog ansambla.
Saša Božić