Belle epoque naziv je koncerta koji će flautistica Ana Domančić i pijanistica Vesna Podrug održati u atriju splitske Galerije umjetnina u nedjelju 9. kolovoza s početkom u 21 sat. Koncert se odvija u sklopu 61. Splitskog ljeta, kao i u okviru manifestacije Rendez-vous, festival Francuske u Hrvatskoj. Charles-Marie Widor, Albert Roussel, Georges Hüe, George Enescu, Patápio Silva, Pierre San i George Enescu skladatelji su čija ćemo djela, nastala mahom početkom prošlog stoljeća, moći poslušati.
Belle epoque naziv je koncerta koji će flautistica Ana Domančić i pijanistica Vesna Podrug održati u atriju splitske Galerije umjetnina u nedjelju 9. kolovoza s početkom u 21 sat. Koncert se odvija u sklopu 61. Splitskog ljeta, kao i u okviru manifestacije Rendez-vous, festival Francuske u Hrvatskoj. Charles-Marie Widor, Albert Roussel, Georges Hüe, George Enescu, Patápio Silva, Pierre San i George Enescu skladatelji su čija ćemo djela, nastala mahom početkom prošlog stoljeća, moći poslušati.
La Belle Époque (fr. lijepo doba, lijepa epoha) izraz je nastao poslije Prvog svjetskog rata. U užem smislu opisuje mirno razdoblje francuske povijesti od 1871. do 1914, a u širem uljepšano oslikava promjene u društvu koje su se odigrale u tom razdoblju, poput ekonomskog rasta, bezbrižnosti i vjere u budućnost. No, odnosi se i na nostalgično žaljenje za tim periodom, nastalo u traumatiziranoj Europi u poslijeratnom periodu. Iako La belle époque ima više lica brojne civilizacijske tekovine tog razdoblja ostat će do danas nesporne i one su se jasno očitovale ne samo u brojnim tehničkim izumima i napretcima koji su olakšavali i uljepšavali život, osobito gornjih društvenih slojeva, nego i u sferi kulture i umjetnosti.
'Impresionističkim' glazbenim presjekom belle époque što ga nudi ovaj koncert, ona je obuhvaćena i u užem i u širem smislu: dakle i kao življenje samog razdoblja i kao nostalgija za njim. Jer, kompozicije Widora, Enescua, Silve i Hüea izraz su one belle époque čiji je simbolički prekid najavilo potonuće putničkog broda Titanic 1912, a skladbe Albert Roussela (1924) i osobito Pierrea Sancana (1946), nastale su kad je belle époque već postala samo misaono-emotivnom imenicom ili adaktiranom činjenicom, što, na sreću, ništa ne govori o glazbenoj vrijednosti tih kompozicija.
Ana Domančić, flautistica, rođena je u Hvaru, a klasičnu gimnaziju i glazbenu školu (klasa prof. Branimira Bulovana) završila je u Splitu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Tinke Muradori diplomira 1976. Magisterij nastavlja 1977. u Njemačkoj, na Staatliche Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Stuttgartu u klasi prof. Klaus Schochowa i prof. Aurele Nicoleta. Kao stipendist Fulbrightove donacije, umjetničku diplomu i doktorat završava 1980. u SAD u klasi Britton Johnsona na Peabody School of Music, na Johns Hopkins University u Baltimoreu. Usavršava se u klasi Juliusa Bakera u New Yorku 1981, Andréa Jauneta u Švicarskoj 1985. te na Conservatoire National Superieur de Paris u klasi Alaina Mariona 1986. Od 1977. do 1991. prva je solo flautistica operno-simfonijskog orkestra HNK Split. Od 1992. stalna je suradnica Dubrovačkog simfonijskog orkestra i prva flautistica orkestra HRM-a. Od 1977. djeluje kao honorarna profesorica glazbenih škola u Splitu, Hvaru, Zadru i Omišu, a od 1990. često je sistentica na međunarodnom tečaju flaute kojeg vodi A. Nicolet u Hvaru. Svoje seminare za flautu održava u Primoštenu, a potom u Hvaru i Zagrebu. Od 1997-2001. predaje flautu na Visokoj školi za glazbenu umjetnost u Lovranu, a od 1998. je predavač flaute na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kao solistica uz orkestar, uz glasovir i razne komorne sastave snimala je je za HRT I RAI. 1996. je snimila CD sa djelima francuskih i hrvatskih skladatelja, a 1997. CD sa rijetko izvođenim djelima za flautu i harfu. Skladbe su joj posvetili: B. Porena, B. Papandopulo, A. Klobučar, O. Jelaska, P. Obradović i I. Kuljerić.
Vesna Podrug, pijanistica, rođena je u Splitu, gdje je i započela glazbeno obrazovanje u klasi prof. Gordane Lentić te već u vrijeme školovanja osvaja brojne nagradu na republičkim i saveznim natjecanjima. Od jeseni 1986, sa stipendijom “Ivo Pogorelić“, započinje studij na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost u Beču kod prof. Paula Badure‐Skode. 1988. Snima za ORF, austrijsku televiziju; 1989. stipendistica je Austrijskog ministarstva za znanost, a studij klavira završava 1992.
Od 1992. do 1994. kod prof. Georga Eberta usavršava klavirsku komornu glazbu te na istom Univerzitetu završava i pedagoški odjel. Koncertirala je solistički s Orkestrom Bečke državne opere, Orkestrom HNK Split te umjetnicima Denyce Graves, Gerardom Causseom, Karl‐Heinz Schützom, Michaelom Kugelom, Davidom Grigorjanom, Vladimirom Kossjanenkom, Soo Kyung Hong, Goranom Listešom, Isabell Bringmann, Martinom Serafin, Michelangelom Cavalcantijem... Nastupala je u bečkom Musikverein, Konzerthaus i Staatsoper te u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji, Finskoj, Turskoj i Hrvatskoj. Vesna Podrug bila je angažirana kao stalni korepetitor na Bečkoj državnoj operi, a 2002 ‐ 2008. kao pedagoški suradnik na Univerzitetu za glazbu i scensku umjetnost u Beču. Bečka diskografska kuća Extraplatte izdala je 1999. CD Music for Viola s Vladimirom Kossjanenkom, a 2002. CD In Memoriam Shostakovich s Michaelom Kugelom. Vesna Podrug višekratno je izvodila Beethovenov 5. klavirski koncert s Orkestrom bečke državne opere u Beču, koreografiran za bečki Staatsopernballett. Godine 2002. zapaženi su njeni nastupi s Michaelom Kugelom i Denyce Graves na 53. Dubrovačkim ljetnim igrama, a 2006. s Gerardom Causseom na festivalu u Hartbergu (Austrija).
Od 2007. Vesna Podrug djeluje kao docent za klavir na Umjetničkoj Akademiji u Splitu.