Prvom samostalnom izložbom Marije Ujević Galetović pred splitskom publikom Galerija Meštrović nastavlja ciklus „Umjetnik kod Meštrovića“ u kojem se prikazuju radovi hrvatskih kipara koji u muzeju drugog kipara, Ivana Meštrovića uspostavljaju svojevrsni dijalog, testirajući pritom svoj opus s Meštrovićevom estetikom i istovremeno publici približavaju preokupacije suvremenog kiparstva u kontekstu sadašnjosti. Vrt Galerije Meštrović tako ponovo postaje mjesto susreta dviju umjetnosti čije se podudarnosti stapaju u začudnoj razigranosti oblika, sjena i odsjaja.Sastavni dio izložbe je i dokumentarni film autora Andre Krstulovića Opare koji prikazuje Mariju Ujević Galetović pri radu, kao i nastajanje ove izložbe. Snimatelj i montažer filma je Milan Latković, nagrađivani dizajner vizualnih komunikacija iz "Kreativne agencije".

Vitkost i elegancija Marijinih „Mački“ korespondira s Meštrovićevim izduženim stupovljem i gracioznošću „Dalekih akorda“. Voluminoznost aktova, poput „Avokada“ ili „Akta“ – plesačice te Marijina duhovitost koja je tako izražajno zadržana u njima, savršeno se uklapaju u društvo s Meštrovićevom „Perzefonom“. Monumentalnost „Vala“, najveće izložene kompozicije na središnjem platou vrta, posebno se očituje postupnim podizanjem očišta gledatelja koji se uspinje ulaznim stubištem kada se otvara prekrasan pogled na vrt i na raster glavnog stubišta u pozadini „Vala“.

Ova izložba ujedno je i prva samostalna izložba Marije Ujević Galetović pred splitskom publikom.

“Kiparstvo je borba za trajanje. Čovjek želi trajati. Sve prođe, skulptura ostaje. I ako se ne možemo sjetiti nijednog kipa nekog kipara, tada on ne postoji”. Ili: „Svaki autor bi trebao ostaviti bar 10 dobrih radova koji će se pamtiti.“ - tako govori velika hrvatska kiparica Marija Ujević Galetović. Umjetnica tvrdi kako važnost portreta ili kipa ne smije biti u fizičkoj sličnosti nego u izrazu lica, mimici, osobnosti, emanaciji: “Kad bi doslovnost bila najvažnija, tada bi najbolji pisac bio sudski zapisničar”, kaže.

Njezin izlet u slikarstvo, kako ga sama naziva, crteži i skulpture, nastanit će Meštrovićevu Galeriju sve do 14. rujna. Zanimljiv je podatak da je kao djevojčica često odlazila u atelje Ivana Meštrovića, zajedno sa svojim ocem Matom Ujevićem, urednikom prve Hrvatske enciklopedije. Diplomirala je u klasi Frane Kršinića 1958., u više je navrata bila pročelnica Kiparskoga odsjeka zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, redovitom članicom HAZU postaje 1998.

“Skulpturu Marije Ujević nikad nećemo moći samo tako definirati kao umjetnost otvorenu za iskustva tradicionalnoga ili suvremenog. Ona od početka revitalizira tu, s razlozima prenaglašenu razdiobu krećući se unutar polja mogućega, što će reći polja koje sažimlje povijest i iskustvo pojedinca u jedinstveno polje mogućeg”, kažu iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o svojoj uvaženoj redovitoj članici, akademkinji Mariji Ujević – Galetović.