Ante Verzotti: “Da sam uzeo po jednu fotografiju iz svih predstava ne bih napravio ništa, bila bi to gomila dokumentacijskog materijala, ali ne i pravi izložbeni postav. Grupirane po pet, šest, one dobivaju sadržaj i stvaraju dojam o predstavama.“ “Kazališno fotografiranje nije samo 'udaranje' prizora. Treba ući u ono što je autor djela, a onda i redatelj zamislio, ali i prepoznati ono što radi šef rasvjete, pa tako stvarati svoju predstavu i svoju sliku o njoj. Sve ostalo bilo bi tek puko dokumentiranje, nastojanje 'da se vidi sve'.“
Znao sam i prije dolaska u Arhiv HNK Split da je on jako osakaćen, neuvjetan i uvijek u drugom, trećem, pa i četvrtom planu. Nedostaje puno toga iz brojnih razloga: od požara, preko manjka sredstava, neuvjetnog i skučenog prostora, do nebrige i olakog posuđivanja i uvijek neizvjesnog vraćanja posuđenog.
No, naricanje ne pomaže! Kako bi se taj još uvijek vrijedni arhiv zaštitio, potrebno je sve negative skenirati i napraviti nove kopije kojima bi se baratalo, a stare zaštiti. U suprotnom, šteta će biti neprocjenjiva...
Kazališna fotografija kao vrijedan dokument i autonoman umjetnički čin jedinstven je medij koji bilježi najprolazniju od svih umjetnosti - scensku. Umjetnički fotografi suglasni su da je kazališna fotografija prije svega prepoznavanje i bilježenje umjetničkog izražaja drugih umjetnika, onih koji stvaraju predstavu, a potom i komponiranje u posve novo umjetničko djelo. Majstori kazališne fotografije dobro znaju da zbog brzih izmjena na sceni ne može biti ni kalkulacije ni pripreme: treba imati nepogrešiv osjećaj i brz refleks da bi se iz mraka gledališta ulovio mikrotrenutak kad sve od sebe daje glumac, plesač, pjevač, redatelj, kostimograf, scenograf, majstor svjetla… Tu nije riječ samo o dokumentu: to je uvid u cjelinu, u atmosferu, u smisao i duh nastajućeg i nestajućeg kazališnog čina. Istodobno kroničari i komentatori, ovi vizualni umjetnici posebnoga senzibiliteta predstavljaju šest prohujalih desetljeća Splitskih ljeta u postavu kojega je osmislio Ante Verzotti, i sam dugogodišnji pomni pratitelj suživota kazališta, festivala i grada.
Postav fotografija Ante Verzotti