Slučaj vlastite pogibelji roman je koji je mogao nastati samo u Hrvatskoj 2023. godine. Duboko i precizno secira sustave školstva i policije te pita; koliko kompromisa, koliko ustupaka možemo napraviti prije nego se nađemo na strani nepravde. Nepravda je u romanu sveprisutna i sveprožimajuća.  Ona je vrsta neupitne datosti i samo pravednik i suvremena Antigona, Marli i Profa, bore se protiv nje.

Novakov roman je i veliki mozaik, velika freska Međimurja u 21 stoljeću. Ili bolje rečeno onih više Međimurja koje supostoje jedno uz drugo. Nastojali smo napraviti i predstavu o zajednici; skupini ljudi koje povezuje još nešto drugo osim što žive na jednom prostoru. Formati velikih predstava sve više izumiru  pred naletom oluje kapitalizma. Kada vidim varaždinski ansambl, riječki ansambl, polaznike dramskog studija mladih kako zajedno igraju Slučaj vlastite pogibelji na pozornici sretan sam i ponosan što sam imao tu priliku. Trideset ljudi tu svjedoči; Ima nas koji vidimo. Ima nas koji pamtimo.

- Ivan Plazibat

Riječ je o priči koja kreće od tragičnog događaja, pojedinačnog pucnja koji se kao jeka širi na svoju okolinu i korjenito mijenja pojedince i sustave. I to odmah tri sustava, sva tri neophodna i sva tri dijelom disfunkcionalna. Policija, školstvo, obitelj. Pratimo protagoniste koji pod svaku cijenu žele učiniti pravu stvar, izboriti se za istinu i pravdu, pa makar stavili na kocku i svoje vizije sretnih života. Mene zanima protagonist u dvojbi, osoba koja je pred problemom koji se ne može riješiti drukčije od stvaranja novog, možda i većeg problema, u raskoraku između čežnje i potrebe.  I zanima me kako se ona pokreće, kako djeluje na svoju okolinu, kako se mijenja pod sve većim pritiskom.

- Kristian Novak