Premijera: HNK Split, 18. travnja u 20.30h
Ove dvije opere, Sestra Angelica i Gianni Schicchi, koje zajedno s Plaštom čine triptih, nastale su zahvaljujući geniju libretista Giovacchina Forzana koji je svojom kreativnošću i teatarskim senzibilitetom dao Pucciniju dvije priče koje su mu nedostajale; ovaj je, naime, već imao u glavi sadržaj Plašta, treće opere koja je trebala zaključiti triptih.Sestra Angelica se nekim stihovima referira na događaje iz Butterfly, koja je Pucciniju bila posebno draga, i kao ženski lik i kao tema; bol Cio Cio San, njena ranjena majčinska ljubav tu dominira scenom, te ona, izmučena moralnom torturom kojoj je izlažu drugi, izlaz nalazi u samoubojstvu. I Tosca podnosi, na određen način, torturu koja je u njenom slučaju fizička, i završava na sličan način. No, za razliku od Butterfly, Sestra Angelica nije rob vlastitih izbora, ona ne odlučuje sama o svojoj sudbini. Žrtva je zadrtosti koja se obrušava na nju i njen aristokratski svijet; zbog konvencija klase kojoj pripada zanijekali su joj pravo na majčinstvo, zatočili je među zidove samostana kako bi sahranili njenu krivicu i osudili je tako na vrijeme koje stoji. Sestra Angelica talac je zaustavljenog vremena, zaustavljenog od strane drugih, vremena sadašnjeg koje je prazno i bez ljubavi, sjećanje na koja neprestano obnavlja njenu bol.Za razliku od Sestre Angelice, Gianni Schicchi je komedija u svom najčišćem obliku, puna neizrečenosti, nekih priča koje su se stvarno dogodile, poput one o firentinskoj obitelji Bischeri, zabilježenoj u ansamblu ''Ecco la' un Donati...''Središnji čvor Schicchija dolazak je na scenu nove društvene klase, bogate buržoazije. To je taj „gente nova“ o kome pjeva Rinuccio, koji će uskoro zamijeniti aristokraciju. Nadalje, Puccini je odlično poznavao psihologiju Toskanaca, u ovom slučaju Firentinaca. Egzemplaran je i nevjerojatno aktualan njegov portret Giannija Schicchija: grubi čovjek koji je prilagodljiv, oportunist i inteligencija a u osnovi dobrog srca kad je u pitanju sreća njegove kćerke Laurette.Različiti likovi iz obitelji Donati oslikani su na način koji je i moderan i lucidan: ljubav, poštovanje, ljudsko suosjećanje njima su nepoznate riječi, sve se okreće oko oporuke i vlastitih interesa: a nisu li upravo pohlepa i osobni interes glavne pokretačke sile našeg društva?.
Dirigent: Ivan RepušićRedatelj: Fabio SparvoliScenografkinja: Vesna RežićKostimografkinja: Dženisa PecotićZborovođa: Neven RadakovićKoncertmajstor: Julian NechitaKorepetitorice: Vera Pavasović, Tetjana BorčagivskaInspicijentica: Elza Tudor GančevićŠaptačica: Mirjana ZelićAsistent redatelja: Ozren BakotićAsistent kostimografkinje: Mario Leko
Suor Angelica
Sestra Angelica: Valentina Fijačko (19. i 21. 1. 2010.), Božena SvalinaKneginja, njezina teta: Žana Marendić BučevićPredstojnica samostana: Davorka HorvatZamjenica predstojnice: Antonija TeskeraUčiteljica novakinja: Barbara SumićSestra Genovieffa: Ana Lice Sestra Dolcina: Jelena BrnadićSestra Osmina: Maja Spaija TomasSestra bolničarka: Irena Parlov1. sakupljačica milodara: Snježana Katić2. sakupljačica milodara: Ivana Tonković 1. sestra laikinja: Dajana Stolić Bohnert2. sestra laikinja: Lea Ančić1. novakinja: Nikolina de Michelli Vitturi2. novakinja: Diana Kurobasa
Gianni Schicchi
Schicchi: Giorgio Surian (19. i 21. 1. 2010.), Kiril ManolovLauretta, njegova kći: Tamara Franetović FelbingZita, zvana Stara: Terezija KusanovićRinuccio, Zitin nećak: Tomislav Mužek Gherardo, Buosov nećak: Sveto Matošić Komnenović (19. i 21. 1. 2010.), Špiro BobanNella, njegova žena: Ana LiceGherardino, njihov sin: Stipe BakićBetto, Buosov šurjak: Božo ŽupićSimone, Buosov bratić: Dinko LupiMarco, njegov sin: Vinko MaroevićCiesca, Marcova žena: Davorka HorvatSpineloccio, liječnik: Tonči BanovNotar: Mate AkrapPinellino, postolar: Marijo KrnićGuccio, ličilac: Jadran BariškovićBuoso Donati: Darijo Tvrdić