Stvoriti sliku jaču od stvarnosti, zaroniti u umjetnost
„Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo su glumci. Oni izlaze na pozornicu i s pozornice silaze, a za svoga vijeka jedno ljudsko biće odigra mnogo uloga“, progovara Shakespeare na usta gospodina Jaquesa u komediji „Kako vam drago“. U godini kada cijeli svijet obilježava 400 godina od smrti najvećeg dramskog pisca svih vremena, ova njegova svevremena, bezvremena i (pre)često citirana replika doima se stvarnijom i istinitijom nego ikada do sada. Naš svijet vrije, njegova pozornica – pozornica politike, ekonomije, ratova, migracija, turizma, sporta, industrije zabave – stvara sustave znakova koji svojom složenošću doprinose vjerovanju u teoriju kaosa i unose nemir, nesigurnost, zebnju pred budućnošću.
Umjetnost, a posebno izvedbena umjetnost, u takvu je svijetu suočena s teškim izazovom: kako stvoriti sliku jaču od stvarnosti, i kako je zatim ispuniti riječju, zvukom, pokretom, kako na pozornici izraziti misao i izazvati osjećaj kada je stvarnost sama, ionako uvijek jača od naših emotivnih sklopova, postala pravim spektaklom, jačim, većim i opasnijim nego ikada prije? Kako „zaroniti u umjetnost“ i ne pobjeći od stvarnosti? Izbori su brojni, a ni jedan nije jednostavan.
Izbor 62. Splitskog ljeta jest „zaroniti u umjetnost“, na što Vas, draga publiko, pozivamo sa svojih plakata, ali Vas pozivamo tako da u tom moru umjetnosti ovu našu stvarnost preoblikujemo, preispitamo, izazovemo, da joj viteški dostojanstveno bacimo rukavicu u lice. Na ambijentalnim pozornicama našeg grada u tome će nam pomoći i Puccini i Shakesepeare i Bach i Jeličić i Molière, koji se ovog izazova nikada nisu bojali i od kojih moramo učiti. Pomoći će nam i drugi, brojni domaći i strani umjetnici, oni stariji i oni naši suvremenici svjesni svog poslanja i odgovornosti poziva: „zaroni u umjetnost“.
Goran Golovko
Ravnatelj 62. Splitskog ljeta